Zagrebački Vinski klub u vrlo kratko vrijeme postao je mjesto gdje se mogu sresti zaista zanimljiva vina i vinari. Takav je bio i susret s vinarijom Indijan s Pelješca i mladim vinarima, koju vode braća Ivan i Juraj Violić.
Posao s vinom na komercijalan način započeo je još 1975. njihov djed Ivo, vječiti buntovnik, kad je odlučio napraviti odmak od ostalih vinara, koji su svoja vina uglavnom predavali u Poljoprivrednu zadrugu Dingač. Plavac mali punio je u svoje boce, a snalazio se tako da ih je otkupljivao od hotelskih restorana, jer se ih drukčije u to doba nije moglo nabaviti u dovoljnoj količini.
Tako je nastao polulegalni Dingač Indijan, nazvan po obiteljskom nadimku Violića, jer je, navodno, neki njihov predak u davna vremena stradao kao mornar u Indijskom oceanu. Unatoč zakonskim ograničenjima, djed je uspješno poslovao na svoj način, prodajući vino na kućnom pragu i u obiteljskom hotelu Indijan u Orebiću.
Moderniji iskorak u proizvodnji vina napravila su 2016. godine braća Ivan i Juraj, po povratku sa studija u Zagrebu. Jedan je studirao ekonomiju, drugi turizam, ali im je vino bilo u krvi, pa nisu previše razmišljali o čemu se u životu žele baviti. Kako im se otac bavi graditeljstvom i nije bio zainteresiran za vinarstvo, prepustio im je djedovo nasljeđe, a oni su počeli stvarati iskrena vina s minimumom stručne intervencije.
Količine koje proizvode prilično su male i uglavnom ih rasprodaju na lokalnoj razini. Nemaju niti posebnu potrebu za promocijom, pa je ovo predstavljanje u Vinskom klubu, koje je vodio sommelier Tomislav Jakopović, bila zaista posebna prigoda.
Započelo se s premijerom vina Rukatac 2021, prilično zapostavljene sorte, u ostalom dijelu Dalmacije poznatije pod nazivom maraština. Na Pelješcu ih je malo dobrih, a njihov rukatac dolazi iz pedesetak godina starih vinograda. Iz vlastitih nasada ‘izvuku’ oko 2000 litara, a još nešto dokupe u susjedstvu. Rukatac je, kažu, sve manje zastupljen, jer se više sadi komercijalniji pošip te u zadnje vrijeme razvikani grk. Ovo je tek druga godina da ga flaširaju i nastojat će ustrajati. Malo oporije svježe vino finih kiselina nešto je što Pelješcu doista treba, pogotovo u ljetnim mjesecima.
Pošip berbe 2021. puno je veći tržišni ziher, ali kako nisu zadovoljni kvalitetom grožđa uzgojenog na Pelješcu, nabavljaju ga u Čari na Korčuli i u hladnjači dopremaju na preradu. Vinu se nema što prigovoriti. Sortno je prepoznatljivo i vrlo precizno napravljeno.
Ipak, Indijani – Violići bolje se snalaze s crnim vinima. Prvi na kušanje došao je Plavac mali 2019 s položaja Burino ždrilo, gdje imaju oko 3500 trsova. Ovo je njihova osnovna linija, a proizvedu oko 2000 litara. Vino je moderno, nepretenciozno, finih kiselina i usuglašenih tanina, pa se lako pije unatoč 14,5% alkohola. Pokazalo se idealnim za ugostiteljstvo.
Plavac mali 2018 vino je iste stilistike, ali malo zatvorenije i punijeg okusa. O njemu se može pričati i pisati, ali ga više nema u prodaji, jer je već odavno planuo. Sačuvano je nešto boca za arhivu, od kojih je nekoliko žrtvovano za ovu degustaciju.
Bila je to uvertira za Dingače s kojima su Indijani i započeli svoj vinski put. Od ukupno 80 hektara na jednome od najprestižnijih hrvatskih vinskih položaja, njima je zapalo 0,8 hektara s kojih se trude izvući najbolje što im je priroda dala.
Malo prerano pušten na tržište, ali Dingač iz berbe 2019., očito, ima svoje kupce. Prepoznatljiv i intenzivnih aroma, kako i priliči tamošnjim plavcima, ovaj Dingač (15,5% alkohola) istodobno je i nenametljiv. Sve je tu kako treba i biti, slasno, s okusom suhih šljiva i smokava na nepcu. Braća kažu da su trsovi stari između 30 i 50 godina, prinos im je 0,7-0,8 kg po trsu, a godišnje proizvedu oko 1500 boca.
Dingač 2018 pušten je da malo ostari i zaista ta jedna godina puno znači. Aromatski je drugačiji od prethodnika (kadulja, duhan), tanini su svilenkastiji, na prvu se osjete šećeri, ali su ipak nemjerljivi. Vrlo moćno vino sa 16% alkohola, koje je zadržalo eleganciju.
Sva raskoš vina velikog imena našla se, pak, u Dingaču 2017 sazrelog u ljetu gotovo bez kiše. No, u njemu je ostalo sačuvano sve što treba, tanini su dobro ispolirani, a malo je i pitkiji sa ‘svega’ 15,5% alkohola.
I na kraju dolazimo do vina koje se čuva za posebne prilike, a poklanja samo doktorima i fiškalima. Polusuhi Dingač Prestige 2018 (16,7% alkohola) rađen je od selekcioniranog grožđa s minimalnim intervencijama u podrumu. U njemu je sve multiplicirano u odnosu na prethodnike, i arome i mirisi. Ovo je vino za meditaciju, gotovo bi se moglo reći – halucinogeno. Napunjeno je samo 300 boca, a ako je nekome jako stalo, morat će za njega izdvojiti 500 kuna.
Mustafa Topčagić / Foto: Nikola Zoko
