Vinoplod Šibenik: Najjači samo ostaju

2 kolovoza, 2014

Vinarija Šibenik jedna je od najstarijih ‘živućih’ vinarija na našoj obalih. Pretvorbeni cunami iz devedesetih nije uspio uništiti niti prodati ovaj vrijedni objekt za 1 kunu. Oni su, naime, sami svoji vlasnici na čelu s direktorom Mirkom Čalom koji se od prvoga dana borio da svi koji tamo rade budu i vlasnici vinarije.

I nije lako. U zemlji u kojoj računi za naplatu ‘putuju’ 90, a nekada i 180 ili 240 dana, priča direktor prodaje Joško Mrdeža, nikada ne znaš što te sutra čeka. Međutim, vinoplođani se ne daju i vjeruju u bolje sutra. Da bi to moglo biti tako, uvjerio sam se razgledavajući proizvodne pogone, barik-dvoranu, a napose sjajne položaje novozasađenoga babića (2008.). Ova sorta se i danas sadi s novih 50.000 trsova na Jadrtovcu, brdovitu području jugoistočno od grada i znamenitih šibenskih polja. Vinarija je u simbiozi s vinarom Zdravkom Kursarom uložila znatna sredstva, a rezultat je odlični Babić Morinje koji je, po ocjenama znalaca, na tankoj liniji između kvalitetnog i vrhunskog vina. To je vino s više kiseline od Babića iz primoštenskog vinogorja, ali i velikim potencijalom kada vinograd stasa.

Nepreglednim poljem trsova (oko 450.000) poveli su me Joško Mrdeža i Mandica Erceg, enologinja vinarije. Područje Jadrtovca bilo je do početka devedesetih poligon JNA, prekriveno dijelom i borovom šumom. Danas na tom području, u neposrednoj blizini Žaborića i Morinjskoga zaljeva, raste more loze (kako se kaže u šibenskom kraju) osunčano cijeloga dana i rashlađivano povjetarcima iz više pravaca. Na vrhu brda je i veliki iskop, buduća vodosprema za navodnjavanje kap po kap. Prvi susjed je znameniti vinar Zlatan Plenković koji je zasadio više od milijun trsova babića, a navodno se misli zaustaviti na brojci od 1,5 milijuna.

Kako to sve izgleda? Teško je opisati u desetak rečenica, ali kad dođete u Šibenik, krenite cestom prema Vrpolju i dalje te nakon 7-8 kilometara otkrit ćete Misir o kojemu pišem. Koliko god seže pogled južno, zapadno i sjeverno, možete vidjeti otoke šibenskoga arhipelaga, grad Šibenik, slikovita naselja šibenskoga polja, ali i četiri odjelita vjetroparka u daljini koji proizvode ekološku energiju.

No, vratimo se na nekadašnju periferiju grada Šibenika, gdje je smještena vinarija koja svoje početke vuče iz 1952. godine. Plan je da se ona izmjesti kada prilike to budu dopuštale. A do tada, tu se proizvede godišnje dvadesetak tisuća litara Lozovače, 70-100.000 litara Komovice i 400-500.000 litara znamenite Travarice, omiljenog žestokog pića u svim dijelovima Hrvatske. Od prošle godine asortiman je nadopunjen Pelinkovcem (20.000 litara), nagrađenim na ovogodišnjem splitskom Gastu.

Vinoplod je vodeći u Hrvatskoj po proizvodnji rakije i destilata. Taj prihod je vrlo značajan za život cijele vinarije. Od 2004. obnovljena su stara postrojenja. Tako je kupljena suvremena punionica kapaciteta 3500- 5000 boca na sat. Nabavljeni su i novi vinifikatori za kontroliranu fermentaciju talijanske i francuske proizvodnje, kapaciteta 20.000-40.000 litara. Tu se kontrolira temperatura, miješanje te orošavanje. Obnovljeno je osam vrionica za kontroliranu fermentaciju bijelih vina, ugradnjom rashladnih ploča, objašnjava Mandica Erceg, sva ushićena jer se već sljedećega tjedna pune merlot i babić. ‘Ja se sva naježim’, kaže enologinja očekujući rezultate jer upravo je ona odgovorna kako će se ‘dite’/vino ponašati u budućem životu. Da to dobro radi zajedno sa svim drugim kolegama u procesu proizvodnje, svjedoče brojna priznanja na festivalima vina, posebice babića. Babić je na Gastu ove godine dobio zlato, Travarica treću godinu zaredom, a odmah se pozlatio i Pelinkovac rođen 16. prosinca 2013.

Šibenčani imaju u vlasništvu 50 posto Vinarije Vrgorac, gdje je 1.200.000 loza. Od tih vina (vranac, plavina, merlot, cabernet sauvignon) radi se kupaža Faust, nazvana po znamenitom Šibenčaninu Faustu Vrančiću.
Ono što svakako ističem jest podatak da je kompletan ciklus proizvodnje od sadnica do vina u boci u kontroli Vinoploda. Upravo se u Vrgorcu proizvode sadnice. Ove je godine u veljači punjen Babić 2010., a Babić Morinje (Jadrtovac) iz 2012. punit će se na jesen. Na kraju, ali ne i na zadnjem mjestu, tu je značajna proizvodnja Debita i Maraštine, desertnoga vina Jakov (zapravo prošeka), vrhunskoga Babića s primoštenskoga područja (to grožđe se ljudima plaća dvadesetak kuna) koji i dalje ostaje prvo vino kuće.

‘Još da nam je obnoviti drvene bačve i dovršiti degustacijsku dvoranu, gdje bi nam bio kraj!’, domeću Mandica i Joško. Ja znam: kraja nema. Vinoplod ostaje i svake godine napreduje u svakom pogledu. A kada se jednom sagrade nova vinarija i podrum na Jadrtovcu, bit će gigant dalmatinskoga vinarstva.