Neće biti lako pretočiti u riječi, u slova, sve ono što se u subotu doživjelo na događanju ‘Vinska faca poslije placa’, koje je po čevrti put u centru Zagreba, u dućanu Witrina, okupilo važne ‘vinske face’, a to su ovaj put bili: Alen Bibić, Peter Poletti i Jean-Michel Morel (slovenska vinarija Kabaj).
Znalo se da dolaze tri velika vinara, znalo se da dolaze tri velika imena, a sada se prvenstveno zna da su došla i tri velika čovjeka.’Da bi osjetili i razumjeli vino, s njim morate, baš kao i sa ženom, ući u odnos’, rekao je prvi čovjek i odmah dao naslutiti da to neće biti samo još jedna vinska degustacija u nizu. Taj duboki glas, pa taj dalmatinski naglasak koji još dugo odzvanja u ušima i ta karizmatična pojava mogla je pripadati samo jednom čovjeku, skradinskom vinaru Alenu Bibiću.
Drugi čovjek je govorio ovako: ‘S vinom vam je baš kao i sa ženama, što ga više pijete, to vam je bolje. Ja sam ovisnik, i o vinu i o ženi.’ Tko bi proturječio istarskom vinaru Peteru Polettiju koji svojim gestama i pojavom ostavlja dojam razborite i staložene osobe koja u svakom trenutku zna što joj se događa u podrumu. On to zasigurno i zna, jer ipak nije mala stvar baštiniti obiteljsku vinarsku tradiciju još od 1842. godine.
Treći čovjek donio je francuski nonchalance i kvalitetu Goriških brda. Vina mu nose naziv po ženinu prezimenu Kabaj – jer on je ipak slovenski zet – a njegovo puno ime je Jean-Michel Morel. S urođenom ležernošću i bez ambicija da zvuči pametno, ovaj slovenski vinar rekao je, ipak, nešto jako pametno: ‘Nas trojica danas ovdje… mi se razlikujemo samo po tome što jedan ima bradu, a nema kosu, drugi ima i kosu i bradu, a treći nema bradu, ali ima kosu itd.’, šalio se Kabaj i nastavio, ‘ali po svemu drugome mi smo isti i naša vina su ista.’
‘Kako vina iz različitih podruma, od različitih sorti i različitih vinara mogu bit ista?’, pitat ćete se.’Ako opisujete jednu ženu i kažete da ima plavu kosu, duge noge, uzak struk itd… Što će vam ljudi reći?’, pita se Alen Bibić i odgovara: ‘Optužit će vas za seksizam.’ Ako kažete da vino ima toliko i toliko alkohola, te i te arome i ne znam ni ja koliko šećera… Šta je onda to? Vinizam?’, zaključio je Alen u šali.Šala ili ne, Alenova poruka je jasna. Ne možete površno govoriti o vinu. Ispod površinskih razlika suština ova tri vinara je ista. A koja je suština? Suština je ta da nas njihova vina na isti način uvjeravaju da ih pijemo, a uvjeravaju nas zato jer i Alen i Peter i Kabaj imaju svoja osobna uvjerenja.
Stvar je osobnog uvjerenja da Peter radi svježu malvaziju iz dva dijela berbe (ranije i nešto kasnije) kao što je i stvar Alenova uvjerenja da u vinogradu Bas de Fain (naziv potječe iz dalmatskog jezika i znači ‘ispod kraja’ ili ‘pod krajem’) u skradinskom zaleđu sadi sauvignon drugačiji od svih ostalih, a, isto tako, uvjerenje je isključivo Jeanovo da sva svoja bijela vina bez iznimke macerira.
Peter Poletti predstavio se sa svježom, ali moćnom Malvazijom i lijepim, školski uglađenim, Teranom iz 2016. Kabaj je svoja zaigrana i ležerna, a opet vrlo ozbiljna vina točio iz magnum boca i to Pinot bijeli 2015 i Cuvée Morel 2010 (bordoška kupaža s većinskim merlotom). Alen je donio dva vrlo karakterna vina, ponosna na svoju različitost, ali ona koja griju srce i dušu – Bas de Fain sauvignon blanc 2015 i Bas de bas crno 2015 (90% syrah s nešto merlota i plavine).
Uz vina guštalo se u vrhunskim domaćim proizvodima OPG-ova Kvež i Miščević. Branko Kvež iz Svetog Križa Začrejte donio je ukusne zagorske salame i šunkice, a tajnu prefinog jegera koji je oduševio prisutne nije htio otkriti. Rekao je samo da je sve uzgojeno i prerađeno na njegovu gospodarstvu prema najvišim europskim standardima kontrole kvalitete.
Vlasnik mini sirane Milan Miščević iz Josipdola također je dobio pohvale za svoje sireve. Od dimljenih do onih s ljutom paprikom, medvjeđim lukom ili mediteranskim biljem, svi su odlično pratili ovu degustaciju i, što je najvažnije, svi sirevi dobiveni su od mlijeka s vlastitih pašnjaka.
Osim vinskih, publici su se predstavile i neke druge ne-vinske face i ispričale svoju vezu s vinom. Književnica Olja Raičević, koja je nedavno dobila VBZ-ovu nagradu za najbolji roman, došla je kao vinski skeptik, a događanje je napustila kao preobraćeni vinoljubac. Bilo bi čudno da nije uz tri vinska maga. Supružnici Alemka i Otto Barić priznali su kako im u poslu izuzetno pomaže njihovo poznavanje vina i gastronomije posebno sad kada su pred izgradnjom jedne posve nove vinarije u Dalmaciji.
Sve se na ovom događanju tematski nekako poklopilo, posložilo kako treba, čak se ni kiša nije usudila padati. Kako i bi kad organizatorice Manuela Maras i Jelena Bulum iz subote u subotu ulažu sve veći trud i postavljaju sve više ljestvicu svog vinskog projekta. Pitanje je samo što i tko nas čeka na sljedećoj Vinskoj faci?
P. R. / Foto: Julio Frangen
