Sanjao sam da sam stigao na slam i kad je došao red na mene ljudi su počeli odlaziti i dvorana je ostala prazna – pozdravio je publiku u prepunom Vinylu, Žarko Jovanovski na večeri slam poezije na kojoj se okupio poker slam aseva, uz Jovanovskog, Ivan Django Laić, Dino Tremens i Ivan Grobenski.Po reakcijama prisutnih moglo se zaključiti da slam poeziju prati dobro informirana publika koja zna što može očekivati od strastvenih slamera, koji na sceni intenzivno proživljavaju raspoloženja koje opisuju u svojim stihovima i precizno barataju riječima i ritmovima. Njihova brza izmjena žestokih osjećaja, od rezignacije i distanciranosti do bijesa i natrag, djeluje katarzično, tako da ne čudi brojnost njihovih poklonika. Kako kaže Jovanovski, svaki od slamera istodobno je i glazbenik koji svira, ili je svirao u nekom bendu, tako da su i njihovi nastupi na granici rock koncerta.

Ivan Django Laić zamolio je na početku one koji su prvi put na slamu, da zabrave sve što znaju o poeziji prije doživljaja koji slijedi. A zatim je to demonstrirao uzbudljivim nastupom punim uzdaha, znakovite šutnje i dramatične gestikulacije koja podsjeća na majstora mimike Jima Carreya. Django obrađuje teme iz javnog i intimnog života, a očito je miljenik publike koju je njegova isprika da nije dobro raspoložen izazvala da ga pljeskom i skandiranjem dozove na bis.

Žarko Jovanovski iskusni je slamer čija je pjesma ‘Bila jednom država koja je htjela biti medvjed’ postala svojevrsni slam šlager, jer publika već samu njezinu najavu prati glasnim odobravanjem. Jovanovski u svoj buntovni nastup uklapa i nepredvidive igre riječima kojima mijenja značenje varirajući kontekst, ironično-pjevnu ljubavnu baladu, kao i duhoviti telegrafski recept za pisanje pjesme.

Dino Tremens je hip hoper, za ovu priliku ne gestom već ritmom, jer svoje pjesme snažne poruke prati ritmovima u kojima imitira sve potrebne instrumente, uključjujući pucnjeve i krikove na odgovarajućim mjestima u napetoj dramskoj radnji. Njegove su teme ljubavne, političke ili kriminalističke, s gradacijom koja vodi do duhovite poante zbog koje se kraj iščekuje s neizvjesnošću. Iako su njegove priče ponekad crnohumorne, nastup Dine Tremensa u cjelini emitira optimizam i pozitivnu energiju.

Ivan Grobenski na sceni čas dobiva krila, čas pada na koljena, uživljavajući se u stihove kojima interpretira epizode iz mitologije ili književnosti, koje pojednostavljuje sve do rock izvedbe. U duhu vremena, svoje pjesme čita s mobitela i rado spominje uzore. Miroslavu Krleži posvetio je pjesmu u kojoj krležijanske rečenice duhovito izvodi iz predložaka svakodnevnih razgovornih tema kao što su ‘Zahladilo je’ ili ‘Pada kiša’. Grobenski je sa scene uputio i pozdrav Marku Pogačaru, imitirajući ritam njegova stiha, a uz odobravanje iz publike, kolektivni pozdrav slameri su uputili kolegi Vidu Jeraju koji im se, inače, izvedbom i organizacijom pridružuje na njihovim nastupima.

Sandra Pocrnić Mlakar