Vrgorac: Pršut, vino, voće…

Povod dolaska nas nekolicine novinara iz Zagreba i puno više iz dalmatinskih gradova bila je četvrta po redu manifestacija Dalmatinski pršut i vino s naglaskom na vrgorački kraj.Vrgorac je gradić u Dalmatinskoj zagori s oko 2000 stanovnika, a kada se zbroje sva naselja, njih 27 , ukupno ih je 6500. Nadaleko su poznati po proizvodnji voća i vina, a posljednja dva desetljeća po najvećoj proizvodnji pršuta u Hrvatskoj. Još kada bi sva sirovina za tu nadaleko poznatu prerađivačku industriju suhomesnatih proizvoda dolazila s ovoga područja, gdje bi im bio kraj.

Pršuti u sušari Braće Pivac u Zavojanima

Ali tako nešto se ne događa nigdje u Hrvatskoj, pa zašto bi onda i ovdje. Drugoga dana posjetili smo proizvodne pogone Braće Pivac u Zavojanima i veliku proizvodnu halu u Gospodarskoj zoni Ravča. Impresivne brojke o sadašnjoj i budućoj proizvodnji saznali smo od direktora proizvodnje Darka Markotića. Odjeveni u zaštitnu odjeću obišli smo deveterokatni pogon ove mesne industrije, bilježeći sve veće brojke pršuta i ostalih prerađevina od svinjskoga mesa, ali ne u stotinama kilograma već u tonama. Impresivno izgleda već postojeći pogon, ali će brojke budućih prerađevina, kada bude gotova proizvodna hala u Ravči, narasti na oko 4500 tona; 300.000 komada dalmatinskog zaštićenog pršuta, preko 2200 tona dalmatinske pancete, kraškoga vrata i pečenice.

Upravo zbog ove industrije Vrgorčani su odlučili osnovati godišnju svetkovinu pršuta i vina. Manifestaciju je simbolički podizanjem zastave pred općinskom zgradom otvorio gradonačelnik Ante Pranić i fešta je mogla početi. Prije toga poslušali smo još i panel raspravu na temu opstanka ljudi ovoga kraja kroz značajno podizanje poljoprivredne proizvodnje, već spomenute mesoprerađivačke industrije i turizam koji već prodire s Makarskog primorja u Zabiokovlje.

Rezanje pršuta na manifestaciji

Trodnevna svečanost u čast hrane i vina događala se u Gradskom parku na površini od jednog hektara sagrađenom još u doba Austrougarske, koja je u neposrednoj blizini imala otkupnu stanicu duhana, popularno nazvanu Režija. Tu su u okružju zelenila koncerte održali Zorica Kondža, Neno Belan i Fiumensi te na kraju Vanna. Sve je bilo puno posjetitelja koji su za 30 kuna dobili čašu i pet bonova za kušanje vina, a pršut, pogotovo onaj od Pivca, moglo se konzumirati višekratno. Održan je i kulinarski show ‘Mediteranska kuhinja na vrgorskom pijatu’ na kojemu su vrhunski chefovi iz ŠKMER-a (Udruge šefova kuhinja mediteranskih i europskih regija) Marija Lulić, Stevo Karapandža, Željko Neven Bremec i crnogorski predstavnik Vuksan Mitrović , pripremali njoke s pršutom i vinom. Predstavili su se i brojni vrgorski OPG-ovi koji sudjeluju u projektu ‘Misli globalno, kupuj lokalno’. Inače, na području Vrgorca privređuje preko 600 OPG-ova, najvećim dijelom povezani s uzgojem i prodajom poljoprivrednih proizvoda. Tu je izložbeni prostor pronašlo preko 40 izlagača pršuta, sira, svi najznačajniji vinari vrgoračkoga kraja i dvadesetak iz drugih dalmatinskih mjesta. Vrgorac je živio za ovu manifestaciju, a pohodile su ga tisuće posjetitelja iz Makarske, Imotskog, Ljubuškog i cijelog niza manjih mjesta iz okolice. Događanje postaje tradicionalno a ona uzrečica ‘svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo’ pomoći će direktorici TZ Vrgorac Željki Opačak i njezinoj ekipi da ta izreka postane istina.

Gradski park u Vrgorcu

Posebna priča su vrgorski vinari koji još do prije koju godinu nisu bili šire zastupljeni. Danas su to ljudi koji se stručno i kvalitetom mogu mjeriti s ostalim vinskim regijama i stalno napreduju. Kraće predavanje i upoznavanje s rezultatima koje je postigao prateći klonsku selekciju sorti zlatarica i trnak, priopćio nam je u Vinariji Pilač, dr. sc. Željko Andabaka sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Bila je to prilika da kušamo pjenušac od zlatarice i dvije vrste trnka. Manje količine grožđa ubrane su na više vrgorskih vinograda, a pjenušac i trnak napravljeni su u u zagrebačkom Vinogradarsko-vinarskom pokušalištu Jazbina. Rad profesora i vinara se isplatio. Naravno, treba tu još dorade na pjenušcu i vremena da trnak dođe u optimalnu formu.

Vinar Goran Franić sa sinom Josipom

Ovom prilikom proveo sam nekoliko sati s izuzetnim čovjekom i vinarom Goranom Franićem. Otišli smo do njegova podruma u selu znakovita imena Vina. Taj podrum nije uvijek služio za vino. Naime, ovaj agronom koji je diplomirao u Sarajevu, a to mu je važan grad jer je tu upoznao suprugu Maricu koja je također studirala, 1990-ih je počeo uzgajati voćke. Najprije jabuke, pa tražeći bolje rješenje zbog niza tržišnih razloga, breskve da bi prije 11 godina prelomio te dileme zasadivši 1700 trsova trnka, a hladnjaču za jabuke odlučio prenamijeniti za budući vinski podrum. Taj trenutak je značio da su prestali eksperimenti tako da je i nasade bresaka također povadio i namijenio za budući vinograd. Franić je miran, staložen čovjek i ne ulazi tek tako u poslovne rizike tako da možemo očekivati da će površine pod vinogradima rasti kako bude rasla i proizvodnja te plasman na nimalo lakom hrvatskom tržištu vina.

‘Ja s vinogradima i s vinom znam sve što treba, nisam uzalud završio za vinogradara, vinara i voćara. A sada trebam marketingaše i ekonomiste koji će dati ruku’, kaže Franić. U njegovu slučaju to su studenti ekonomije, kći Antonela i sin Josip koji uskoro završavaju studije i očekuje da barem jedno od njih pomogne u obiteljskoj vinariji. Trebat će tu ubuduće i novi veći podrum i kušaonica, ali Franić ne ide lako u banku po kredit. Trebaju se steći uvjeti u realnom životu.

Franićeva vina polako se probijaju na sceni

Franić nije veliki proizvođač, na približno 10.500 trsova može spakirati oko 9000 butelja, ali zato priznanja ne nedostaje. Njegov Trnak barrique 2013 prvi je dobio status vrhunskoga vina među svojim vrgorskim kolegama. I prvi je počeo s promocijom trnka koji je bio gotovo zaboravljena vrsta u ovim krajevima. Danas ga možemo pronaći najviše u Hercegovini, preko granice u Ljubuškom i drugim mjestima, a zadnjih godina se širi ovim dijelom Dalmacije. U asortimanu ima još rukatac, kardinal i crljenak, još jednu staru vrstu čiji se uzgoj svake godine u Dalmaciji povećava za 20%.Na naljepnici butelja može se vidjeti obiteljski grb (maska, tri pera i štit) iz 1636. godine. Ne radi veliku priču od toga, ali je to činjenica, kaže skromno. Katkada su predviđanja nezahvalna, ali u slučaju Gorana Franića siguran sam da će postati respektabilan vinar ovoga kraja poznat po svojim vinima u cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu. Strpljen-spašen kažu u narodu.

Članak završavam trećom imenicom iz naslova – voće. Svi pričaju o njoj, a mi smo je i dosta pojeli – vrgorskoj jagodi. Vrgorčani su najveći proizvođači u Hrvatskoj, uz one iz okolice Zagreba, kojih je posljednjih godina sve više. Cijelo ovo područje s najznačajnijim poljem zvanim Jezero, a ima ih još, bogomdano je za proizvodnju voća. Za posjeta mogli smo kušati ne samo krupne trešnje već i rane vrste višanja. Sve ovdje uspijeva, a samo nebo tj.vremenske neprilike, daleko bilo, mogu narušiti ovu idilu čovjeka i prirode.

Tekst i foto: Vjekoslav Madunić


Tagged: , , , , , , ,