Miran Hadži Veljković iz Kraljeva ulice, koje je 1987. godine osnovao sa Zlatkom Petrovićem Pajom, planira novi projekt – Zagrebački vergl.
Budući da Zagreb, za razliku od mnogih europskih gradova nema svoj vergl, Hadži je uvjeren da bi on mogao postati nova tradicija i nova gradska atrakcija. Jer, kako kaže naslovna rečenica u promo knjižici ‘svaka tradicija počinje idejom i prvim korakom’.
Kako bi svima predstavio svoj projekt, Hadži je pripremio veselu knjižicu koju je oslikala scenografkinja Marta Crnobrnja, a priču su napisale ona i Hadžijeva supruga Emira Hadži Veljković. Ostale tekstove osmislili su Darinka Dragišić, Mario Kovač i sam Hadži, a priču za laku noć napisao je Aleksandar Kostadinov.
‘Cilj mi je bio da to bude bajkovito, da tako ljudima približim svoju ideju kako bi shvatili što zapravo želim’ – rekao je Hadži o svom novom projektu.
Zagrebački vergl je projekt kojem je cilj postati nova kulturno turističko zabavna atrakcija te započeti neku novu tradiciju u Zagrebu. Vergl je jedinstven po izgledu, glazbenim, te izvođačkim mogućnostima, a kako kaže Hadži ‘Bit će iznenađenje i za oko i za uho’.
Tako nam Zagrebački vergl donosi i prvu pjesmu koja stiže tik pred Božić.
https://www.youtube.com/watch?v=7THDDNa4j2I
Hadži se u vergl zaljubio još dok je bio u Parizu: ‘Osim onog malog vergleca, koji je zapravo muzička kutija, okreće se ručno i ima nekoliko pjesama, vergl u Zagrebu nikada nije ni postojao. Zato sam poželio napraviti nešto originalno, nešto što će imati svoj tipični, zagrebački štih. Međutim, izgradnja pravog vergla je ozbiljan i skup projekt. Da bi to napravio, moraš imati ideju, a onda i novac. Pronašao sam majstora koji će izraditi starinske dijelove. Umjesto valjka koji očitava perforirani papir, uvest ću elektronski MIDI sustav’, kaže Hadži koji bi se verglom htio približiti mlađim generacijama, a za njega su to svi između 15 i 55. godina.
‘Pajo i ja kao Kraljevi ulice njima više nismo tako interesantni. Nas vole penzići koji idu na Dolac, ali njihova platežna moć padala je s njihovim godinama. Ja to najbolje znam kada na kraju dana brojim novac. Klince baš briga i za ‘Suzu za zagorske brege’ i za ‘Fijaker stari’. Oni bi nešto drugo. A to drugo ja bih im htio ponuditi u novom aranžmanu za vergl.’
Mnogi poznati su dali potporu projektu i imaju samo riječi hvale za njega, pa tako Darko Rundek kaže: ‘Vergl je jedan od najjačih simbola prolaznosti. Kao takav odlično ide uz klauna, koji nas kao i vergl povezuje s dubokim istinama na blentav način. Mogu vrlo dobro zamisliti Hadžija s verglom u klaunskom odjelu, kako oplemenjuje središte Zagreba, Pariza, Beča’, a Aleksandar Kostadinov nastavlja: ‘Verglec i verglaš, uz osmijeh tvoje raspjevane duše i osvrtanje na neka davna, romantičnija vremena? Verglaj, Hadži!’
Riječi hvala ima i Zdenka Kovačiček: ‘Vergl ili verglaši su, po mom mišljenju, preteče diskdžokeja samo u malo intimnijoj varijanti. Hadži bu doslovno mamio osmjeh na lica prolaznika zato što posjeduje šarm zabavljača i ima bogato iskustvo na polju ulične zabave.’
Idejom je oduševljen i Ivica Blažičko: ‘Hadži, slavni zagrebački trubadur, odlučio je obnoviti tradiciju prastarog instrumenta koji ponavlja vesele melodije, vergleca. Nekada na Jelačić placu, na Markovu trgu, na ulazu u Maksimir, možda na Zrinjevcu, zagrebački su verglaši uljepšavali dane purgerskom puku. Hadži će, licem na kojem je uvijek osmijeh, stati uz verglec i na mnogim drugim punktovima i zasvirati i sve brojnijim kolonijama zagrebačkih gostiju.’
M. R.
