Zdenki Heršak nagrada Fabijan Šovagović

Nagrada ‘Fabijan Šovagović’ Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) dodijelit će se posthumno dugogodišnjoj glumici kazališta Gavella, Zdenki Heršak, koja je nedavno preminula u 92. godini.Osim niza zapamćenih kazališnih predstava, najpoznatija glumačka zagrebačka milostiva za sobom je ostavila nekoliko desetina i danas jednako svježih filmskih i TV uloga.

Odluku o dobitnici Nagrade koja se već 20 godina dodjeljuje glumcima za djelo koje je ostavilo veliki trag u povijesti hrvatskog filma, DHFR donijelo je još 22. travnja, a priznanje ustanovljeno u spomen velikanu hrvatskog glumišta Fabijanu Šovagoviću trebalo je Zdenki Heršak biti uručeno na 14. izdanju Vukovar Film Festivala. Donosimo dijelove teksta obrazloženja kojeg je napisala filmska kritičarka Diana Nenadić:

Na kazališnoj pozornici najprije je zaplesala, još dalekih 1940-ih; na filmu prvi put zaigrala u čuvenoj i desetljećima anatemiziranoj satiri ‘Ciguli Miguli’ Branka Marjanovića (1952.), da bi se već u drugom igranom filmu ‒ komediji ‘Drug predsednik centarfor’ (1960.) ‒ doslovce bacila na film cijelim tijelom.

Poslije tih prvih nastupa, paralelno igrajući klasični i suvremeni repertoar u kazalištu (ponajviše u matičnom Gavelli) i okružena danas čuvenim ‘pitomcima’ iz Gavelline klase, u rijetkim razmacima pojavljuje se na velikim i malim ekranima sve do pozne životne dobi, pa je iza Zdenke Heršak ‒ rođene Zagrepčanke i apartne domaće glumačke dive rođene daleke 1928. ‒ osim niza zapamćenih kazališnih predstava, danas nekoliko desetina jednako svježih filmskih i televizijskih uloga. Bile one ‘velike’ ili (sasvim) ‘male’, glavne ili sporedne, posvećivala im se cijelim tijelom i duhom, najčešće temperamentno ‘braneći’ svoj zagrepčanski identitet i mentalitet, usput i kajkavski dijalekt.

Takvom ‒ sraslom s urbanim ambijentom iz kojeg potječe, bio on donjogradski ili prigradski, najčešće su je prepoznavali domaći filmaši i televizijski redatelji, od Mimice, Vrdoljaka, Golika, Ivande, Kljakovića, D. i J. Marušića, Galića, Babića, Tadeja, Žižića, preko Grlića, Puhovskog, Puhlovskog i osobito joj privrženog Tadića, do redatelja srednje i mlađe generacije poput S. Tribuson, Ogreste, Kulenovića, F. Šovagovića…

Dakako, repertoar Z. Heršak, kao i svake druge glumice koja voli umjetničke izazove, nije povezan samo sa (suvremenim) zagrebačkim ambijentom. Uloge Kate Palondre u ‘Seljačkoj buni 1573.’ V. Mimice (1975) ili dinaroidne Gertrude/Mare u Papićevoj ‘Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja’ (1974), kao i one fatalnih žena/zavodnica u Žižićevim proto-nadrealističkim kratkim filmovima ‘bez riječi’ (Moji dragi susjedi, Putovanje i Madelaine, mon amour, svi iz 1972.), primjeri su otklona od tih tipičnijih dramskih uloga koje su joj, među ostalom, donijele i naslov ‘glumice nasmiješene tuge’. Počivala u miru.

H. D. / Foto: Boris Kovačev (Cropix)


Tagged: , , , , , ,