Jedinstvenu gastro-glazbenu knjigu ‘Majko, kušaj moju pjesmu’, splitski novinar, pisac i glazbeni kritičar Zlatko Gall predstavio je u zagrebačkom Klubu Gastronomada.
Knjiga je objavljena u sklopu biblioteke Verbarij za izdavačku kuću Hena com, a uredila ju je Marina Vujčić, kojoj je to, kako je rekla, bio jedan od najlakše dogovorenih projekata, realiziran uz obostrano zadovoljstvo. Razgovor o nastajanju ove knjige te o brojnim drugim temama vezanim uz lik i djelo Zlatka Galla moderirala je Jasna Bilušić, a autor se, uz pomoć Zorana Šimunića Šime i njegovih Gastronomada, potrudio predstaviti i kao dobar kuhar
Na kraju se nadahnuto zahvalio nazočnima i zaslužnima za ovu promociju: ‘Hvala svima koji su došli unatoč paklenoj vrućini, dragim prijateljima i velikim vinarima Brunu Trapanu, Ivici Matoševiću te mladoj ekipi iz Prigore, Tini Puhalo na pivskom supportu, Šimi i ekipi koja je pomogla da moji namazi i tapasi na nešto sliče i bez kojih od fešte ne bi bilo ništa, Jasni Bilušić, Marini Vujčić te, dakako, izdavačima Nermini i Uzeiru Husković. Moja zahvalnost ide, naravno, i Samu Phillipsu koji je baš kad sam se rodio u Sun studiju snimao Elvisa, Diki Marjanović Radica koja je napisala ultimativnu Dalmatinsku kuharicu, Ivanu Pavlu I (iliti John-Paulu Lennon-McCartneyu) ali svakako i dr Franji Tuđmanu koji je zaslužan što je ova promocija održana u samostalnoj hrvatskoj državi; braniteljima iz Savske te džukeli Rexu koji je spasio Maršala od pogibije.
Gallov prijatelj i kolega Ante Tomić nije bio na zagrebačkoj promociji, ali je o knjizi u svome prepoznatljivom stilu napisao:
Ne poznajem čovjeka koji je strastveniji u stvarima ukusa nego što je to Zlatko Gall. Bilo da je riječ o muzici, cigarama, vinu ili hrani, on je istinski bonkulović, aficionado koji za svoje uho ili nepce posvećeno i beskompromisno bira samo najbolje i stravično se uzruja pokuša li ga tkogod prevariti. Desetljećima već piše o spizi i rokenrolu i to se dugo iskustvo prirodno zaokružuje knjigom poput ove, gdje se užici ujedinjuju, sinestetički sljubljuju da više i ne znaš kojim si osjetilom što doživio, koja je ljepota došla s tanjura, a koja sa stereo uređaja. Čitajući ‘Majko, kušaj moju pjesmu’ zamišljao sam Zlatka kako je podigao viljušku i nož i sklopljenih očiju zaneseno dirigirao na tročetvrtinski toć s jednom fortissimo ljutom papričicom i akordima prženim na naglo.
R. C. – M. T. / Foto: Julio Frangen
