Slavonci kasne dana ljeta i početak jeseni koriste za svoje manifestacije posvećene hrani, piću i folklornim običajima. Tako upravo traju nadaleko poznate Vinkovačke jeseni, a u Osječko-baranjskoj županiji održana je trodnevna Belišćanska zlatna jesen, kojoj sam nazočio.Belišće je grad na Dravi, a dijelom grada teče, nažalost, zapuštena rječica opjevana u narodnim pjesmama Karašica. Trebalo bi pročistiti kanale i otvoriti zaustave na Dravi da i ona malo prodiše. Jer šteta je umjesto rijeke imati produženu baru, kako sada izgleda.

Taj grad u našoj memoriji, mislim na nas koji pamtimo barem četiri posljednja desetljeća, znamo po velikoj kartonskoj ambalaži Bel, višestrukom svjetskom i olimpijskom pobjedniku u kanuu Matiji Ljubeku, kojem smo se odužili dodjeljujući nagradu sportašima za životno djelo HOO-a s njegovim imenom. I ne manje važno, kao grad koji dugo godina osvaja prva mjesta u pripremanju čobanca u Hrvatskoj i šire. Ove je godine službeno održano tek 5. Državno natjecanje u kuhanju čobanca, a neslužbeno su oduvijek bili prvaci.

Dobro osmišljen program počeo je Pekmezijadom u Pekmez ulici gdje se u velikom kotlu, na prostoru između TZ Belišća i Muzeja Belišća, ukuhavala marmelada od plavih šljiva. Uokolo su bili poredani štandovi OPG-ova i Udruge umirovljenika Belišća na kojima se moglo kušati nekoliko vrsta marmelade, kolača, ali i slavonski suhomesnati proizvodi. Slatko i slasno, a pili su se neizbježna ‘šljiva’ te prirodni voćni sokovi.

Večer smo proveli u Centru za kulturu Sigmund Romberg gdje smo u 90-minutnom programu vidjeli i slušali KUD-ove Vesna iz Mojkovca (Crna Gora), Folklorni ansambl Aco Karamanov iz Radoviša (Sjeverna Makedonija) i Đido iz Bogatića (Srbija). Prvi su put na tim svečanostima bile i gošće iz Slovenije, i to pjevačka skupina Navihanke iz Celja, njih pet koje su oduševile pjesmom i duhovitim tekstovima uz karakteristični podalpski melos.

Sutradan su se najprije predstavili likovnjaci iz četiriju panonskih država i Crne Gore. Našu skupinu iz Subotice predvodio je predsjednik Hrvatske likovne druge CROART iz toga grada Josip Horvat. Među ostalim likovnjacima ondje je bila doktorica likovnih umjetnosti Larisa Đurić, koja radi u više škola u Subotici. Grad domaćin predstavljali su članovi Udruge BelArt na čelu s predsjednikom Ivanom Vajdom.

Sve se događalo u Ribičkoj kući neposredno uz obalu Drave i na zelenim prostorima okolnih livada. Imali su ondje i kotlovinu te glazbu za potpuni užitak u prirodi. Vjerujte, i u meni se probudio likovnjak u takvom ambijentu. Održana je i 5. rekreativna utrka ‘Belišćanski cener’, utrka kružnih tokova s rekordnim brojem sudionika. Start i cilj bili su kod slavnoga belišćanskoga kajakaškog kluba.

Kasno poslije podne na glavnom trgu Ante Starčevića počelo je 5. Državno natjecanje u kuhanju čobanca. Uz tamburaški sastav Garavi mušku pjevačku skupinu Bećarine i KUD Šokadija iz Bocanjevaca program kuhanja i pjesme vodio je Branko Uvodić. Sudjelovalo je čak 57 sastava, o kotliću se brinulo najmanje troje ili četvero ljudi, ponegdje i više, a ja sam u tih nekoliko sati probao čobance kod ekipe vinara Zdravka Dobrovca, restorana Baranjska kuća i majstora Vladimira Škrobe te dugogodišnjih prijatelja iz Benkovca, koje je predvodila Ksenija Čirjak.

Stručni ocjenjivački sud predvodila je Jelica Černi, prof. kulinarstva i još dva člana. Prvo mjesto osvojio je Belišćanac Kristijan Kuna, kojemu su dodijeljeni priznanje, plaketa i kotlić od 16 litara. Drugi je bio Damir Đakovac iz Lovačkog društva Vepar, Tiborjanci, a treće mjesto pripalo je Danijelu Šošiću.

Za sve natjecatelje kuhan je čobanac u kotlu od 600 litara gdje je kuharsku trojku predvodio majstor Antun Kukučka, dopredsjednik udruge Kotličari Belišća, a pomagali su mu predsjednik Vučetić, Gurdon i Verner. Probao sam i njihov čobanac i našao zamjerku u ostacima crvenoga luka koji nije pirjan do kraja, ali objašnjenje Kukučke prihvatljivo je jer su od jutra pripremali grah za maratonce, kotlovinu za likovnjake i na kraju čobanac. Zaista, na kraju dana bili su već umorni.

Najljepše na takvim natjecanjima jest to da se ne smije, naravno, ništa baciti, a publike je uvijek u velikom broju. Sve te akcije koordinirali su tijekom tri dana ljudi iz TZ Belišća, voditeljica Janja Čeliković, Mirjana Klein i Antun Sobol. Posla su imali i preko glave, a obavili su ga na najbolji način.

Za goste je drugoga dana organiziran izlet u etnoselo Bocanjevci i posjet imanju Apin dvor u vlasništvu Igora Mihaljevića. I ondje se vidjela velika slavonska gostoljubivost. Uz veliku količinu hrane i pića svoje su goste darivali kobasicama, kulenom i čvarcima. Vožnja u kolima sa zapregom bila je pravi hit među mladima. Inače, uz članove KUD-ova stigli su i općinski čelnici pa se razgovaralo i o suradnji tih mjesta. Sve pohvale i hotelu Villa Valpovo gdje su, zapravo malobrojni radnici, odradili veliki posao na zadovoljstvo svih gostiju. Sobe odlične, hrana odlična, posluga odličan plus…

Trećega dana održana je Međunarodna smotra folklora na kojoj je sudjelovalo petnaest KUD-ova, najviše iz Hrvatske, ali i iz Sjeverne Makedonije, Crne Gore, BiH, Srbije i Mađarske. Susret mladih iz našega okružja pokazao je navečer u hotelu Villa Valpovo, gdje je bio smješten najveći dio folkloraša, kako se znaju izvrsno zabavljati uz pjesme svojih zemalja i onih susjednih. Belišćanska zlatna jesen 2019. opravdala je ideju takvih okupljanja, a najveći teret podnio je sam grad na čelu s gradonačelnikom Dinkom Burićem, koji nakon trećega dana nije više mogao govoriti, ali znakovnim je jezikom pokazivao veliko zadovoljstvo.

Ne sumnjam da će njihova Zlatna jesen 2020 biti jednako dobra, ako ne i bolja.

Test i foto: Vjekoslav Madunić

---