U Domu HDLU (Trg žrtava fašizma 16) u srijedu, 20. travnja (20 sati), u Galeriji PM bit će otvorena izložba fotografa Zorana Filipovića ‘Zagrebačka džamija’ u povodu obilježavanja 100. godišnjice zakonskog priznanja islamske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj.
Grad Zagreb, kao upravno i političko središte Republike Hrvatske, svojim zemljopisnim i geopolitičkim položajem predstavlja prometno čvorište putova između srednje i jugoistočne Europe te Jadranskog mora. Takav smještaj i povijesni razvitak učinili su grad i svojevrsnom poveznicom između katoličke srednje Europe i jugoistočnog dijela europskog kontinenta u kojem je autohtoni islam jedna od tradicionalnih vjerskih i kulturno-civilizacijskih baština.
Zagrebačka džamija je jedna od prepoznatljivih gradskih veduta, biljeg muslimanskog vjerskog i kulturnog identiteta u Republici Hrvatskoj, te simbol trajne nazočnosti jedne od najstarijih muslimanskih zajednica u srednjoj Europi (…)
(…) Povijesni izvori bilježe prve dodire Hrvata s Arapima kao nositeljima islama već u 7. stoljeću kada se nakon arapskog osvajanja bizantske pokrajine Sirije u redovima arapske muslimanske vojske našlo i više tisuća bizantskih vojnika, zarobljenika i prebjega, među njima i oni iz hrvatskih krajeva. Posebno poglavlje u hrvatsko-arapskim dodirima nastupilo je arapskim prodorom u Sredozemlje u 9. stoljeću (Kreta, Sicilija, južna Italija), kada se muslimanski Arapi susreću i u vodama istočnog Jadrana u kojem se vode pomorske bitke. Među zarobljenicima i prebjezima na muslimansku stranu našao se i velik broj Hrvata iz jadranskog priobalja i zaleđa o kojima govore i kršćanski i muslimanski izvori. Dio Hrvata se preobratio na islam, a neki su kao kršćani ušli u vojničku ili upravnu službu arapsko-muslimanskih dinastija i vladara od južne Italije, preko sjeverne Afrike do Španjolske (…)
Osim sredozemnih dodira Hrvata s arapsko-islamskim svijetom u srednjem vijeku, javljaju se i prvi tragovi islama u sjevernim hrvatskim zemljama (Slavonija i Srijem) u kojima je od 11. do 14. stoljeća obitavala muslimanska zajednica koju kršćanski izvori nazivaju Ismailitima, što je bila općenite oznake za muslimane različitog etničkog podrijetla (…)
Ključni povijesni preokret koji je za posljedicu imao trajno religijsko i kulturno-civilizacijsko ukorjenjivanje islama u srednjoj i jugoistočnoj Europi začet je pojavom Osmanskog carstva koje je od male regionalne maloazijske sile do 15. stoljeća preraslo u svjetsku silu pod kojom su se našli dijelovi triju kontinenata, među njima i najveći dio hrvatskih zemalja. Glavna posljedica pojave Osmanskog carstva, koja je i nadživjela kraj višestoljetne osmanske vladavine, jest proces prihvaćanje islama od domaćeg starosjedilačkog autohtonog stanovništva (Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Bugari, Makedonci i različite turkofone skupine) preko kojih je islam postao sastavni dio europskoga kulturno-vjerskog mozaika… Bez obzira na svoju brojnost i ukorijenjenost pod dvostoljetnom osmanskom vlašću, islam i muslimani u hrvatskim krajevima nisu nadživjeli povlačenje i vojni poraz Osmanskog carstva u ratovima s Habsburškom monarhijom i Venecijom krajem 17. i u 18. stoljeću, pa kao izbjeglice utočište pronalaze u Bosni u kojoj se osmanska vlast zadržala sve do kraja 19. stoljeća. Obnova muslimanske nazočnosti na području današnje Republike Hrvatske nastupila je nakon uspostave austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini 1878. kojom je okončana višestoljetna vladavina Osmanskog carstva. Ulazak Bosne i Hercegovine u sastav Austro-Ugarske Monarhije krajem 19. stoljeća predstavljao je prekid višestoljetnih državno-pravnih i kulturno-civilizacijskih i vojnih kršćansko-islamskih sučeljavanja u ovim krajevima, te je označio početak postupnog oblikovanja nove muslimanske zajednice u Hrvatskoj i njezinih ustanova.
Stalni porast broja muslimana potaknuo je Hrvatski sabor da 27. travnja 1916. usvoji Zakon o priznanju islamske vjeroispovijesti kojim je islam u Hrvatskoj uvršten u red tradicionalnih religija koje uživaju državnu zaštitu. Na podlozi ovog zakona, koji predstavlja jedan od tri najstarija zakonska priznanja islama u Europi izvan područja koja su se stoljećima nalazila u sastavu Osmanskog Carstva, u Hrvatskoj je utemeljen islamski vjerski život i ustanove Islamske zajednice na čelu koje od 1919. stoji zagrebački muftija (…)
Obilježavanje stogodišnjice zakonskog priznanja islama u Hrvatskoj 2016. neka podsjeti na važnost i povijesnu ulogu male i tradicionalne muslimanske zajednice u Republici Hrvatskoj, najmlađoj članici Europske unije, zemlji u kojoj muslimani kao primjer drugima u suživotu i međusobnom poštovanju s kršćanima i židovima svjedoče o univerzalnom značaju islama kao poruke mira za sve ljude, narode, krajeve i civilizacije.
(Zlatko Hasanbegović)
Zoran Filipović, profesionalni fotograf i pisac rođen 1959. u Brčkom (Bosna i Hercegovina), živi u Zagrebu od 1978. gdje se posljednjih godina sve više bavi grafičkim i produkt dizajnom. Kao fotograf, surađivao je i objavljivao u više uglednih svjetskih revija i magazina, kao što su Paris Match, Life, Photo, Le Figaro Magazine, Die Zeit, Frankfurter Allgemeine Magazin, Vogue/GQ i drugi. Široj svjetskoj fotografskoj javnosti poznatiji je pod pseudonimom ZORO kojim se je potpisivao tijekom suradnje s glasovitom agencijom Magnum Photos. Njegove brojne fotografije za vrijeme rata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini (1991.-1995.), obišle su svijet i postale prave ikone ratne reportažne fotografije. Za svoj fotografski, književni i dizajnerski rad više je puta nagrađivan, uglavnom u inozemstvu. Izlagao je u najuglednijim svjetskim galerijama i muzejima najvećih svjetskih metropola, kao što su New York, Frankfurt, Prag, Stockholm, Kopenhagen, Beč, Bratislava, Valencija, Abu Dhabi, Kairo, Teheran, Mexico City, ali i Sarajevo i Zagreb. Kao autor dosad je u zemlji i inozemstvu objavio šesnaest knjiga, u kojima uspješno kombinira svoje fotografsko i književno umijeće. Koautor je također više skupnih knjiga. Osim u Hrvatskoj, knjige su mu objavljivane i u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini. O njemu i njegovu radu snimljeno je u inozemstvu više
dokumentarnih filmova.
