U zagrebačkom Cineplexxu City Center one East premijerno je prikazan dokumentarni film ’55 decibela’, koji donosi priču o hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji gluhih, njezinim igračima, pripremama i odlasku na Deflimpijske igre u Tokiju.
Film redatelja Tomislava Krnića približava publici svijet vrhunskih sportaša koji već godinama pripadaju samom svjetskom vrhu, a čije priče velik dio hrvatske javnosti još uvijek ne poznaje. Naziv filma nosi i posebnu simboliku. Prema pravilima sporta gluhih, za nastup u sportskim natjecanjima za gluhe sportaš mora imati gubitak sluha od najmanje 55 decibela na oba uha.
Deflimpijske igre odavno su puno više od samog sportskog natjecanja. Pokrenute su 1924. godine u Parizu kao prostor u kojem su gluhi sportaši mogli pokazati svoje sposobnosti i izboriti se za ravnopravno mjesto u međunarodnom sportu. Od tada su prerasle u svjetski sportski pokret koji okuplja sportaše iz brojnih zemalja, a njihov je smisao i danas puno širi od rezultata i medalja – kroz sport stvaraju prostor za povezivanje, samopotvrđivanje i rušenje predrasuda o gluhim osobama. U tom svijetu već godinama svoje mjesto ima i hrvatska rukometna reprezentacija gluhih. Riječ je o najtrofejnijoj hrvatskoj muškoj momčadi, generaciji sportaša koja već godinama pripada samom svjetskom vrhu i koja je svojim rezultatima ispisala jednu od najuspješnijih priča hrvatskog sporta.
Priča je završila onako kako ni u najtežim trenucima nisu prestali vjerovati da može završiti. Hrvatska je na Deflimpijskim igrama u Tokiju 2025. godine u finalu svladala Njemačku 30:23, obranila naslov prvaka i osvojila šesto deflimpijsko zlato u svojoj povijesti. Bila je to ukupno deveta medalja hrvatskih gluhih rukometaša na Deflimpijskim igrama. No, upravo je ono što se događalo prije tog posljednjeg zvižduka srž filma. Momčad su pogodile ozljede, dio igrača nalazi se na zalasku velikih karijera, protivnici nikada nisu bili jači, a san o još jednom deflimpijskom zlatu nikada nije izgledao dalje.
Upravo u trenutku kada se čini da je sve protiv njih, počinje priča koju prati ’55 decibela’. Film gledatelje vodi među igrače i otvara vrata svijeta koji publika rijetko ima priliku vidjeti. Od iscrpljujućih treninga i priprema, preko života unutar momčadi i odnosa koji su se gradili godinama, do utakmica u kojima jedan trenutak može odlučiti sve. Kamera je uz njih kada pobjeđuju, ali i kada boli, kada sumnjaju i kada ponovno moraju pronaći snagu da izađu na teren.
Filmska ekipa predvođena redateljem Tomislavom Krnićem mjesec dana živjela je s hrvatskim rukometašima, pratila gotovo svaki njihov korak i s vremenom postala dio momčadi. Upravo zato ’55 decibela’ ne ostaje samo na terenu. Film donosi ono što rezultat na semaforu ne može pokazati: karakter, prijateljstvo, odricanje, strah, humor, odlučnost i nevjerojatnu želju za pobjedom.
To je film o vrhunskim sportašima koji su godinama osvajali medalje za Hrvatsku, a čije priče velik dio hrvatske javnosti još uvijek ne poznaje. O najboljim rukometašima za koje možda nikada niste čuli. Njihova krilatica ‘Mi ne čujemo. Mi osjetimo’ možda najbolje govori tko su oni i kakav je ovo film. ’55 decibela’ gledateljima zato donosi priliku da upoznaju ljude iza medalja, rezultate iza kojih stoje godine odricanja i momčad čija se snaga ne vidi samo na terenu.
K. I. / Foto: Tomislav Čizmadija, Bruno Kovačević
