Glavni izlagački prostori Venecijanskih bijenala likovne umjetnosti odnosno arhitekture su Giardini i Arsenale. I dok su nacionalni paviljoni u Giardinima zadani, u Arsenalu se, uz dio središnje izložbe, svaki put razlikuje raspored paviljona. Stjecajem okolnosti, likovni umjetnici četiri posve različite zemlje poredali su svoje projekte tako da, posve neočekivano, čine određenu nostalgičnu priču: duž osi kretanja, na lijevoj su se strani našli Hrvatski i Gruzijski, a na desnoj Kosovski i Slovenski paviljon.
Izložba ‘Horizont očekivanja’ objedinjuje radove dvoje hrvatskih umjetnika (kustosica Branka Benčić): Tina Gverović u svojim sivkastim platnima nastalim otiscima odjeće na mokrim plohama bavi se ljudima kao cargom, dok je Marko Tadić fizičkim intervencijama na fotografijama i dijapozitivima te stop animacijom iznjedrio odnos s prošlošću.
Gruzijski umjetnik Vajiko Chachkhiani prenio je potpuno namještenu tradicionalnu drvenu kuću s izvornog lokaliteta, sela kraj rudarskog grada Chiatura, u prostor Arsenala. U kuću je instalirao cijevi iz kojih curi voda čime je u kuću, a ne oko nje, unio kišu. Osim što djeluje beskrajno tužno, učinak vode je razarajući , pa će kuća na kraju izložbe (26.11.2017.) biti barem djelomice uništena, kao što su rastočeni ljudski životi pod utjecajem događaja iz nedavne gruzijske prošlosti.
Slovenska umjetnica Nika Autor montirala je film ‘Vlak sjena’ posegnuvši za postojećim snimkama iz filmova poput ‘Dolazak vlaka u željezničku stanicu’ (braća Lumiere), ‘Vlak bez voznog reda’ (Bulajić), ‘Čvor’ i ‘Specijalni vlakovi’ (Papić), ‘Zadah tijela’ (Pavlović) i drugih iz povijesti kinematografije kako bi propitala razloge putovanja (ekonomska emigracija, turizam, bijeg, potraga…) te uz njih uvrstila snimke nastale na beogradskoj stanici, mjestu okupljanja suvremenih izbjeglica.
Kosovski umjetnik Sislej Xhafa svoj je projekt nazvao ‘Lost and Found’ smjestivši malu drvenu kuću s crnim starinskim telefonom na jedan kraj prostora dok na njegovu drugom kraju pišu brojke u ratu izgubljenih (nestalih) ljudi i to je, definitivno, najtužniji ugao umjetničkog nostalgičnog četverokuta u Arsenalu.
Olga Vujović
