Poznajemo li svoje najbliže, koliko im vjerujemo i je li obitelj zauvijek?
Saznajte to u novom romanu ‘Divni dani’ jednog od najvažnijih slovenskih književnika Andreja E. Skubica: trostrukog dobitnika prestižne nagrade Kresnik i prevoditelja koji je slovensku publiku oduševio prijevodom kultnog ‘Trainspottinga’ Irvinea Welsha. Potaknut dramatičnim novinskim člankom, Skubic je u ‘Divnim danima’ (u prijevodu Anite Peti-Stantić) ispisao potresnu priču o otuđenosti i ljubavi oca i kćeri te o visokoj cijeni (ne)izgovorenih riječi. Upitan o naizgled normalnim životima koji prerastaju u zaplete romana, autor je izjavio: ‘Nikada nismo daleko od sudbonosnih stvari, iako se život čini tako miran i poznat’. (Knjigarna Bukla).
Dušan Šauta traži svoju kćer Leju već danima. Točnije, otkako ga je inspektor Daniel Vatovec prekinuo u kavi s gospođom Vladimirom iz doma za starije, objašnjavajući da je Leja ‘možda svjedočila nečemu’. Kada, u predahu od potrage, sjedne u lokal nedaleko Lejina stana, privuče mu pažnju novinski napis: ‘Krvavo: Kamiondžija ubio ženu, policija traži svjedoka!’. Istovremeno pratimo Leju, dramaturginju Urbanog teatra u Ljubljani, koja uživa na putovanju, u pripitomljenoj opasnosti hamburških ulica – i u opasnosti avanture s privlačnim, oženjenim kamiondžijom Juntezom. No, kad se dogodi tragedija koja miriši na zločin, Leja će prići preblizu opasnosti, a Beckettov teatar apsurda koji postavlja na kazališnu scenu postat će njezina tjeskobna stvarnost.
Andrej E. Skubic piše nenametljivo raskošno. Brinući o svakom detalju prostora, svakoj nijansi raspoloženja i pogledu između likova, autor konstruira svijet koji je opipljivo, bolno i radosno naš. A jednom rečenicom stavlja točku na ‘i’ svih divnih dana na tom svijetu: ‘Za popizditi je koliko je teško proživjeti život i nikoga ne izdati, ni sebe samog.’
N. L. / Foto: Ljevak
