U našoj rubrici Bookmark objavljujemo književne osvrte Damira Vujnovca na domaće i strane naslove. Za ovu priliku odabrao je knjigu Christophera Andersena ‘Mick’ (VBZ, 2014.).

‘Čak i taština ima svoje granice.’

Mick Jagger, ikona seksa, droge i rock’n’rolla, jedan od preživjelih, jedan od još samo nekoliko njih iz svoje generacije koji još uvijek stvaraju. To je dovoljan poziv za čitanje knjige koja otkriva njegovu životnu priču uz brojne zanimljivosti i pikanterije.

Uz glavnog protagonista zanimljivi su i drugi neizbježni likovi šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Svaka takva priča ne može bez Erica Claptona, Burdona, Keitha Richardsa i mnogih drugih koji su više ili manje obilježili to razdoblje glazbene povijesti. Njihove zajedničke točke, od djetinjstva s Keithom u Dartfordu i glazbenih početaka uz Beatlese do glazbenih suradnji s Bowieom i Jacksonom, nepresušan su izvor zanimljivih priča.

Nakon što se autor oslobodio početnog grča koji ga prati u nastojanju da senzacionalizmom zarobi čitateljevu pažnju, priča teče pitko i neopterećeno, bez nepotrebnog vraćanja na Mickovu široko orijentiranu seksualnost. Mjestimično nedosljedno pisanje ili zbrzano prevođenje kratkog je daha pa se lako vratiti u splet anegdota o susretima glazbenika, bježanju od policije i poreznika ili o nastajanju nekih bezvremenskih glazbenih hitova.

Usponi i padovi, ljubavi i prijatelji… kod Micka ne nedostaje materijala za takvu knjigu. Život začinjen uspjesima i razočaranjima, djecom, alimentacijama i odštetama kao stvoren je da se o njemu piše. Autor ponekad balansira između hvalospjeva junaku biografije i otkrivanja njegovih tamnih strana, no sve ostaje u granicama dobrog ukusa, iako je i ‘dobar ukus’ prilično rastezljiva kategorija.

Mickov protuuteg, osoba s kojom je Mick u najduljoj životnoj vezi – Keith Richards ispripovijedao je također svoju verziju njihovih zajedničkih godina koju valja pročitati i tek tada donositi svoj sud. Da nije njega, ne bi bilo ni (takvog) Micka.

Taj je pjevač, zabavljač i svjetska zvijezda, uistinu jedinstvena pojava koja obilježava suvremenu glazbu, sve ono što je prati i sve one na koje na ovaj ili onaj način utječe.

‘Ja sam nešto najbolje što Engleska ima. Ja i kraljica.’

Pročitajte još: Rock fotograf Brian Rasic u Rockmarku