Upravo objavljenim singlom ‘Čuvaj se’ Damir Avdić najavljuje svoj šesti album ‘Manjina’ (Kapital Rekord) kao i koncertni povratak u Zagreb nastupom u klubu Močvara, u petak 6. studenoga (22 sata).
Bez obzira jeste li ga upoznali kao Damira Avdića, Grahu, Diplomtza, Bosanskog psiha ili pak pjevača, gitarista, kantautora, pisca ili glumca – Damira je teško zaboraviti i potisnuti iz sjećanja. Tijekom posljednjih deset godina on se isprofilirao kao jedan od najznačajnijih regionalnih autora i najgnjevniji pjesnik Balkana, i bez obzira vole li ga ili kritiziraju – nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Damir i njegov prateći duo (rifovi i riječi) ujedno su i najveće i neočekivano glazbeno iznenađenje, ali i ono što je bilo nužno za pojaviti se, imajući u vidu sva događanja na ovim prostorima. Netko je morao zaista progovoriti i reći. Sve. Njemu je uspjelo.
Avdić je glazbeno aktivan još od kraja 1980-ih u rodnoj je Tuzli desetak godina predvodio furiozni garage punk rock bend Rupa u zidu s kojim je objavio danas teško nabavljivih pet albuma. Nakon nekoliko godina života u San Franciscu, Damir se sa svojim vjernim suborcem Gibson Les Paulom vratio na ove prostore i na pet albuma i putem stotina koncerata s publikom podijelio sve što u postratnom tranzicijskom društvu muči i njega, ali i sve nas.
Timeline Damirove ‘solističke’ karijere danas je uglavnom poznat – kao i ostalim regionalnim velikanima, prvi album ‘…od trnja i žaoka’ objavio mu je 2004. godine legendarni Zdenko Franjić na etiketi Slušaj najglasnije. Došao je tiho, ali njegov vrisak, Marshall odvrnut do kraja i pogled koji ledi kosti, priskrbili su mu brojno slušateljstvo i fanove koji su s Damirom i danas.
Paralelno s glazbenim, Damir jaše i književnim stazama. Do sada je objavio nekoliko romana, ali i glumio u predstavama. Njegovi koncerti u posljednje vrijeme sve više kombiniraju ta tri elementa. Damirov koncertni nastup je i predstava, ali i spoken word show u kojem ponekad izvodi dvadesetominutnu monodramu ‘Ja anarhista’. Jer Damir, kako ne pristaje na nove društvene podjele i ograničenja, tako niti sebe ne doživljava kao jedno. Istovremeno je i pjevač i gitarist i pjesnik i glumac. I sve to izvedeno maksimalnim intenzitetom – svaka Damirova riječ i svaki Damirov pogled pogađaju metu.
Teme kojima se Damir u svojim pjesmama bavi nisu ugodne, ali zbog načina na koji ih on ‘iznosi’ na koncertu svakako su katarzične, a njegovi su nastupi poput grupnih terapija i nakon kojih osjećate olakšanje.
K. M.
