Na Hrvatskoj radioteleviziji gledatelji će uskoro imati mogućnost pogledati dokumentarno-igranu seriju o Emanuelu Vidoviću. U četirima epizodama serija redatelja Željka Rogošića donosi zanimljive i brojne nepoznate pojedinosti iz osobnoga života i umjetničkoga stvaralaštva najpoznatijega splitskog i vodećega hrvatskog slikara Emanuela Vidovića, začetnika hrvatske moderne, ali i slikara čije je djelo obilježilo cjelokupno hrvatsko likovno stvaralaštvo prve polovice 20. stoljeća. Prva epizoda bit će prikazana 13. prosinca na Prvome programu Hrvatske televizije.
‘Emanuel Vidović posljednja je serija u mojoj autorskoj Splitskoj trilogiji. Trilogija je posvećena mojemu rodnom gradu Splitu te je utemeljena na djelima i životima trojice splitskih velikana – Miljenka Smoje, Ive Tijardovića i Emanuela Vidovića. Svaki je od njih ostavio dubok trag u splitskome javnom životu, u hrvatskome novinarstvu, književnosti, glazbi, slikarstvu, filmu i drugim umjetnostima. Svaki je od njih bio višestruko darovit čovjek. Živjeli su otvoreni za sve ljude, imali interese koji su se izdizali iznad pisanja, skladanja ili slikanja. Bili su tolerantni i duhoviti ljudi. Na temelju njihovih osobina želio sam prikazati duh Splita ili barem onaj dio splitskoga mentaliteta koji je taj grad krasio tijekom prošlih desetljeća i stoljeća’, rekao je redatelj i scenarist serijala Željko Rogošić.
Serija donosi obilje dokumentarističke arhivske građe o Vidoviću i njegovu vremenu, nekoliko stotina njegovih izvornih djela danas u zbirkama niza galerija, muzeja i u posjedu privatnih kolekcionara te glumačke rekonstrukcije brojnih važnih kulturnih događaja kojima je Vidović poticatelj i sudionik te njegove osobne drame i stradanja, primjerice, od nastanka humorističko-satiričkoga lista Duje Balavac, u kojemu se Vidović prometnuo u jednoga od rodonačelnika hrvatske karikature, preko održavanja Prve dalmatinske umjetničke izložbe 1908. kojoj je poticatelj, potom osnivanja Hrvatskoga društva umjetnika Medulić nastaloga uz veliki zajednički napor Ivana Meštrovića i Emanuela Vidovića do rekonstrukcija nastanka pojedinih Vidovićevih remek-djela poput prve hrvatske moderne slike ‘Angelus’ ili ‘Stare lutke’, njegova hodočašćenja Trogiru koje slika u stotinama nevremenskih izdanja te rekonstrukcije velike Vidovićeve uspješnice – izložbe iz 1941. – ‘Interijeri splitske i trogirske katedrale’. Vidovićevo slikanje unutrašnjosti crkvenih prostora u godinama koje su nadolazile slijedili su mnogi slikari.
Serija prati Vidovićev život od siromaštva i bijede, preko nerazumijevanja njegove pejzažne umjetnosti i oštrih kritika njegova slikarstva, poput onih Ljube Babića, do razdoblja najveće slave koncem 30-ih godina, pred Drugi svjetski rat, kad ga svi drže prvakom hrvatskoga slikarstva, po svemu ravnome vodećim francuskim majstorima toga doba. Od studija u Veneciji do života i rada u Splitu, unatoč mnogim ponudama i pozivima drugih sredina, Vidović ostaje odan Splitu i postojan u svojim slikarskim mijenama. Unatoč predodžbi koja Vidovića prati kao slikara tamnoga registra boja, slikara sfumata i vencijanskih maglenih pejzaža, dokumentarno-igrani serijal prati najmanje osam Vidovićevih faza, od stalnoga motiva splitske luke u osvit dana i na zalasku sunca, slikanja vlastita ateljea i stana te slikanja splitske katedrale i tajnovitih trogirskih crkava do tzv. bolesničke faze u kojoj nepokretan iz invalidskih kolica ili stolice iz svoje sobe slika po sjećanju sjajni ciklus veduta ‘Split koji nestaje’, što je ujedno ime posljednje, četvrte epizode. Serijal nije mimoišao ni Vidovićev ‘život’ nakon smrti 1953., odnosno skoro polustoljetne napore obitelji Vidović i stručnjaka da se u Splitu osnuje Galerija ‘Emanuel Vidović’, što se 2006. napokon i dogodilo.
‘Mislim da je ova serija napravljena po najvišim standardima za tu vrstu dokumentarnoga filma, a uspjela je prenijeti sukus umjetnosti Emanuela Vidovića i približiti djela toga virtuoza najširoj publici. Posebno me raduje što će serija ugledati svjetlo dana baš uoči proslave desetogodišnjice postojanja Galerije Emanuel Vidović, pa će se tako godina 2016. početi i završiti u svečanome ozračju’, rekla je Nela Žižić, viša kustosica Galerije Emanuel Vidović.
U seriji koja je ostvarena bez ijednoga spikerskoga komentara o Vidoviću i njegovoj umjetnosti, o životu sa suprugom Amaliom Baffo s kojom je imao devetero djece, o vremenima i događajima te o osobama s kojima se družio i radio ili je s njima smišljao duhovite podvale govore 24 sudionika – od istaknutih povjesničara umjetnosti, konzervatora i slikara do Vidovićevih unuka i praunuka.
‘Emanuel Vidović učinio je nešto važno, ne samo u hrvatskim, nego i u europskim razmjerima tijekom razdoblja u kojemu je stvarao svoja djela. Taj je opus već odavno trebalo pokazati svijetu i čini mi se da mu je povijest, na neki način, ostala dužna. Serije poput ove daju mogućnost da se veliki umjetnici kao što je bio Vidović usidre u ljude, a ne da ostanu poznati u uskome krugu intelektualaca, znalaca i poznavatelja njihova stvaralaštva’, rekao je povjesničar umjetnosti Igor Zidić, suscenarist serije o Emanuelu Vidoviću.
Doprinos nastanku produkcijski, snimateljski, montažerski i redateljski zahtjevne serije dale su brojne hrvatske kulturne ustanove, čak 24 muzeja, galerije i knjižnice, od kojih najveći broj iz Splita, Trogira i Zagreba te nekoliko muzeja iz inozemstva. Znatan doprinos nastanku serije dao je veliki broj hrvatskih kolekcionara koji su za potrebe snimanja na raspolaganje stavili svoje slike, a desetak brodara stavilo je na raspolaganje svoje brodove od kojih gotovo niti jedan nije mlađi od stotinu godina. Veliki broj crkvenih ustanova, ordinarijata i župa također je umnogome doprinio uspješnosti serije i autentičnosti pojedinih lokacija. Poseban doprinos dali su gradovi Split i Trogir, i doprinosom njihovih poglavarstva, i doprinosom niza gradskih komunalnih tvrtki.
Ne računajući zaposlenike HRT-a, u ostvarenju je dokumentarno-igrane serije Emanuel Vidović svoj doprinos na različite načine dalo je 587 osoba, od Varaždina do Dubrovnika.
