Na zagrebačku Scenu Ribnjak u petak, 3. listopada stiže premijera FAKin Teatra – ‘Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji’, autora Bore Ćosića u režiji Ksenije Marinković.
Bora Ćosić rođen je u Zagrebu, djetinjstvo je proveo u Beogradu, a onda je, bježeći od bujajućeg nacionalizma svojevoljno počeo živjeti na relaciji Rovinj-Berlin, koju održava već pola stoljeća. Za sebe je znao reći da je apatrid, da mu granice malo znače, ali u književnosti je istinski mikser žanrova i prije svega avangardni pisac s pedesetak objavljenih knjiga. Za satirični roman ‘Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji’ dobio je NIN-ovu nagradu 1969., a nedugo nakon objavljivanja knjige, 1971., snimljen je istoimeni film u režiji Bate Čengića.
U Ćosićevu romanu Mama, Deda, Tata, Ujak, Tetke i mali Bora humorom i nadom u bolje sutra bore se protiv neimaštine i društvenih trzavica, a njihova borba traje desetljećima i desetljećima. I tako sve do dana današnjeg, skoro 60 godina kasnije, dok ne postanu metafora za svaku obitelj koja shvaća da ih jedino sloga može održati na okupu.
‘U predstavi, između ovih dijelova koje vi prikazujete, desila se cijela istorija, a oni, obitelj, ostaju za stolom i dalje. Naravno, poslije moraju otići, ali moraju otići zato što glumci moraju jedanput izaći sa scene’, izjavio je Bora Ćosić nakon odgledane probe.
‘Ovom romanu me privukao način kako je pisan, iz perspektive djeteta koje opisuje događaje u svojoj porodici, ali ne zna točno što ti događaji znače. Čitajući roman, učinilo mi se da je to kao što danas mladi stavljaju objave na društvene mreže: puno kratkih sličica koje opisuju život. Razmišljajući o tome kako treba danas postaviti taj roman, uvidjela sam da danas revolucije ne znače ono što su značile prije, jer vladari nisu više ratnici ni političari. Pravi vladari su korporacije i banke. Porodica je možda zadnje mjesto gdje ljudi nisu nebitni, prolazni, niti brojke, niti statistička pogreška. Ova predstava pokušava reći da je pošten i jednostavan život nešto što u današnje vrijeme zvuči kao kategorija u nestajanju, nešto za što više nitko ne mari’, rekla je redateljica Ksenija Marinković.
‘Bio je zahtjevan posao pri dramatizaciji ujediniti Borin svijet mnoštva sličica i situacija u jednu liniju radnje, a pri tome ostati dosljedan njegovim likovima koji su burleskni i nježni, istovremeno. Ali mislim da je cijeli glumački i autorski tim uspio kreirati jednu obitelj koja je postojala prije 60 godina kao što mnoge takve obitelji postoje i danas. To je obitelj – ili porodica, sasvim je svejedno – koja svoje utočište pronalazi u ideji da život u podijeljenom društvu ima smisla samo ako kroz to društvo idu poput ujedinjene čete’, izjavila je Kristina Kegljen, dramaturginja predstave
U predstavi glume: Dušan Gojić, Daria Knez Rukavina/Anamarija Jurišić Osmeričić, Marko Cindrić, Dean Cigo Krivačić, Sara Stanić i Matija Čigir.
K. H. / Foto: Bruno Lovrenčić
