Izložba ‘Vječna ljepota crteža’ bit će otvorena u zagrebačkoj Galeriji Mona Lisa u srijedu 10. lipnja (19 sati).
Milivoj Uzelac, Portret crne plesačice
Autorica izložbe Biserka Rauter Plančić okupila je čak 79 djela najvažnijih hrvatskih umjetnika od kraja 19. stoljeća do druge polovice 20. stoljeća. Riječ je o selekciji radova ujedinjenih medijem papira i širokim rasponom crtačkih i slikarskih tehnika, od olovke, ugljena i tuša do akvarela, gvaša i pastela. U cjelini, izložba naglašava važnost crteža i tehnika na papiru kao ravnopravnog, ali često zapostavljenog medija u kojem su hrvatski umjetnici ostvarivali visoku razinu izraza, te ga ponovno postavlja u fokus kao temeljni nositelj likovne ideje i umjetničke vještine.
Menci Klement Crničić, More
Miljenko Stančić, Studija akta
Izložba se usredotočuje na crtež kao autonomni likovni medij i temelj likovnog izraza, pri čemu se naglašava njegova uloga u oblikovanju prostora, volumena i likovne misli, ali i njegova trajna prisutnost u razvoju hrvatske moderne umjetnosti. Kako u predgovoru navodi autorica izložbe, crtež je ‘drevna i prvobitna grana likovnoga umijeća’, ali i osnova svakog likovnog izraza, pri čemu se crta razumijeva kao ‘zamišljeni ocrt uočenih i percipiranih likova, oblina, predmeta, krajobraza… ili posve izmaštanih apstraktnih kompozicija’. Upravo u tom rasponu između opaženog i imaginarnog kreće se i izložba ‘Vječna ljepota crteža’, koja crtež promatra kao neposredan trag umjetničkog mišljenja i kao samostalno područje likovne vrijednosti.
U selekciji od gotovo 30 velikana hrvatskog slikarstva je i crtež Vlaha Bukovca, nastao tijekom prve godine slikarova studija na pariškoj Akademiji, u klasi Alexandrea Cabanela. Bela Čikoš Sesija donosi titravu, plenerističku viziju pejzaža, a Menci Clement Crnčić motive jadranskog priobalja, njegova ‘zaštitnog znaka’. Josip Račić predstavljen je crtežom koji potvrđuje njegovu iznimnu portretnu karakterizaciju i sigurnost crtačkog izraza, a Ljubo Babić pejzažima u kojima se teorijska misao o ‘našem krajoliku’ pretače u kromatsku strukturu. Crteži Milivoja Uzelca pripadaju njegovim predratnim pariškim godinama kada su ga motivirale cirkuske akrobacije i plesačice. Marijan Trepše predstavljen je akvarelom u kojem se ekspresionističko iskustvo pretače u svjetliju, mediteransku kolorističku senzibilnost dok devet sliko-crteža Otona Glihe zorno svjedoče hodogram njegova slikarskog izraza. Edo Murtić zastupljen je gestualnim radovima u kojima dominira energija boje i apstraktna ekspresija mediteranskog iskustva, a Zlatko Prica crtežima koji se kreću od folklorne stilizacije do reducirane, ritmizirane plošne strukture. Crteži Miljenka Stančića spajaju tehničku perfekciju i oniričko-nadrealni imaginarij, dok kiparski crtež Dušana Džamonje svjedoči o procesu nastanka skulpturalne forme iz osnovnog crtačkog impulsa. Izložba crtež promatra kao samostalni umjetnički medij, naglašavajući njegovu ulogu u oblikovanju prostora, volumena i likovne misli, ali i njegovu trajnu prisutnost u razvoju hrvatske moderne umjetnosti.
Josip Račić, Portret djevojke
Izložba ‘Vječna ljepota crteža’ ujedno predstavlja i prvi dio šireg projekta posvećenog radovima na papiru, čiji je cilj u budućim nastavcima dodatno proširiti pregled hrvatske umjetnosti ovoga medija uključivanjem novih autora i radova iz različitih stvaralačkih faza već zastupljenih umjetnika.
Riječ je o iznimnoj prilici da se na jednom mjestu sagleda kontinuitet i raznolikost crtačke prakse u hrvatskoj umjetnosti kroz više od stoljeća i pol, u mediju koji je istodobno i najneposredniji i najintimniji oblik likovnog izraza, te koji u ovoj izložbi dobiva svoje puno, samostalno čitanje.
K. I. / Foto: Galerija Mona Lisa
