Nakon Europe, Azije i Južne Amerike, Gustafi su pohodili i Afriku! Dobar glas daleko se čuje, a glas o Gustafima došao je čak do Zelenortskog Otočja (Cabo Verde), male otočne države na istoimenom arhipelagu, u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, oko 600 kilometara od najzapadnijeg dijela afričke obale, koja je poznata i kao domovina legendarne Cesarije Evore.
Zanimljiva je i priča kako su Gustafi došli do Afrike: Gostujući u Brazilu, nakon jednog od brojnih nastupa kojim su uveseljavali publiku diljem svijeta, Gustafima je prišao jedan gospodin koji se predstavio kao ministar kulture Cabo Verde i uz pohvale za nastup, zatražio kontakt grupe uz obećanje da će ih pozvati na turneju po tom otočju. Od tada je prošlo nekoliko godina i jednog dana stigao je mail u kome se Gustafi pozivaju na gostovanje na Cabo Verde (Zelenortska Republika ili Zelenortsko Otočje). Nije trebalo dugo da Gustafi odluče: ‘Idemo!’. Evo što nam je nakon povratka s ove nezaboravne turneje rekao lider Gustafa – Edi Maružin:
‘Svirali smo četiri koncerta u sklopu festivala Sete Sois Sete Luas, po jedan na otoku Fogo (Sao Filipe) i Brava (Nova Sintra), te dva na Santiagu (Tarrafal i Cidade Velha). Već puno prije svirke, narod se počinje okupljati i na prve taktove muzike odmah plešu i vesele se. Naša im je muzika jako odgovarala, posebno mladima, dok su oni stariji više uživali u laganijim, ali ipak ritmičkijim stvarima. Valjda im klima i ozračje ne dopuštaju da previše luduju, kod njih je sve opušteno, punk se ipak u Africi ne svira! Iako nenajavljeno, na svakom od tih koncerata sviralo je još barem po dvoje-troje izvođača, domaćih muzičara pa je to bila i lijepa prilika za izmjenjivanje iskustava. Iako je njihov kreolski portugalski poprilično nerazumljiv za nas, mješavinom englesko-talijansko-hrvatsko-portugalsko-španjolskog jezika i našeg novootkrivenog talenta za pantomimu, razumjeli smo se kao da se poznajemo godinama. Naša poznata energija, plesnost i pozitiva zbilja ih je osvojila pa smo već dobili poziv za povratak za koju godinu.’
