Predsjednik Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), Zvonko Kusić, u povodu 120. godišnjice smrti, u arkadama na zagrebačkom Mirogoju položio je vijenac na grob prvog predsjednika Akademije Franje Račkog. U izaslanstvu su bili i potpredsjednik HAZU akademik Jakša Barbić i glavni tajnik akademik Pavao Rudan.
Akademija je ovim činom odala počast osobi koja je uz njezinog osnivača Josipa Jurja Strossmayera najzaslužnija za početak djelovanja najviše hrvatske znanstvene i umjetničke institucije. Akademik Kusić najavio je i da će Akademija ove godine organizirati simpozij o Franjo Račkom na kojem će se govoriti o njegovom političkom, historiografskom i svećeničkom djelovanju – još od studenog prošle 2013. u Knjižnici Hrvatske akademije moguće je razgledati izložbu postavljenu povodom 185. godišnjice rođenja Franje Račkog na kojoj su izložene njegove knjige i radovi, ali knjige koje je dobio na dar kao i djela posvećena njemu.
‘Bez Franje Račkog kao Strossmayerovog najbližeg suradnika ne bi bilo niti današnje Hrvatske akademije, a njegov stav da Akademijin rad mora biti ozbiljan, neprenagljen, promišljen i politički nepristran i danas nam je misao vodilja’, izjavio je akademik Kusić.
Franjo Rački rodio se 25. studenog 1828. u Fužinama. Još kao mladi svećenik počeo se baviti povijesnim istraživanjima – otkrio je i objavio brojne dokumente bitne za hrvatsku povjesnicu, a posebno je istraživao doba vladavine hrvatskih narodnih vladara. Smatra ga se ocem hrvatske moderne kritičke historiografije.
Uz Strossmayera bio je osnivač Narodne stranke, a od 1861. do 1875. zastupnik u Hrvatskom saboru. Zalagao se za ujedinjenje hrvatskih područja u sklopu Habsburške monarhije, pritom je hrvatskoj državnopravnoj ideologiji dao argumentaciju zasnovanu na povijesnim izvorima. Zalagao se i za kulturno povezivanje slavenskih naroda i, ali i svih drugih Slavena posebno za jedinstvo katoličke i pravoslavne crkve. Od 1877. do smrti 13. veljače 1894. bio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog.
Na mjestu predsjednika Akademije Franjo Rački proveo je 20 godina (od 1866. do 1886.), kad se zahvalio na dužnosti jer nije dobio potvrdu cara i kralja Franje Josipa. Za predsjednika je biran i 1887. i 1890., međutim oba je puta odbio izbor – prihvativši biti zamjenik predsjednika Akademije. Ostao je na tojpodpredsjedničkoj dužnosti s koje je zapravo obavljao predsjedničke poslove, sve do smrti.
Pokrenuo je Akademijine publikacije Rad, Ljetopis i Starine i odredio djelovanje Akademije u narednim desetljećima, posebno na društvenom i humanističkom području i, uspostavio je i povznice s drugim europskim akademijama. Zaslužan je i za izgradnju Akademijine palače 1880. i, za otvorenje Strossmayerove galerije 1884.
Franjo Rački uspio se suprostaviti pristiscima onodobnih vlasti da se Akademija ukine i osnuje nova, ovisna o režimu, ili da joj se oduzme knjižnica, ističući da Akademija mora biti autonomna u odnosu prema vlasti. Briga za budućnost Akademije bila je jedan od razloga zbog kojih je 1881. odbio postati nadbiskup za katolike u Rusiji.
Njegova smrt bila je velik gubitak za Akademiju jer je imao golemu radnu energiju i bio angažiran na mnogim područjima. Nakon Franje Račkog dužnost predsjednika Akademije obnašalo je 16 njegovih nasljednika.
I. R.
