Operu ‘Pepeljuga’ (La Cenerentola) Gioachina Rossinija ansambl riječke Opere prvi put je u svojoj povijesti premijerno izveo na pozornici HNK Ivana pl. Zajca.
Riječ je o legendarnoj inscenaciji Jean-Pierrea Ponnellea, jednog od najvažnijih redatelja glazbenog kazališta i dijelu neprocjenjivog europskog opernog nasljeđa, koja se već desetljećima obnavlja i prenosi na brojnim europskim i svjetskim opernim pozornicama. Ovaj živi klasik opernog repertoara koji se prenosi među generacijama izvođača i publike i među opernim kazalištima, rađen je za Bavarsku državnu operu u Münchenu 1980. godine, dok su ranije inačice istog Ponnelleovog koncepta izvođene u San Franciscu, Firenzi, milanskoj Scali, a nastavio se prenositi i poslije Ponnelleove smrti 1988. godine sve do danas.
‘Postavljanjem Ponnelleove inscenacije u Rijeci otvaramo prostor susretu s djelom iznimne povijesne važnosti, ali istodobno stvaramo kazališno iskustvo koje je neposredno i živo za našu publiku’, kaže ravnatelj riječke Opere Valentin Egel te posebno ističe značenje koje je Ponnelleova ‘Pepeljuga’ imala u oblikovanju suvremenog odnosa prema Rossinijevu opusu.
‘Riječka premijera donosi mnogo više od popularne Rossinijeve komične opere. Na riječku pozornicu stiže djelo europske operne povijesti. Naš je zadatak sačuvati preciznost i duh ove iznimne produkcije, a istodobno joj omogućiti da na našoj pozornici zaživi vlastitim životom.’
Izvedbama ‘Pepeljuge’ ravnala je cijenjena mlada dirigentica Jiannan Cheng, a uz Riječki simfonijski orkestar i Riječki muški operni zbor, nastupili su solisti riječke Opere, Michaela Selinger, Anamarija Knego, Stefany Findrik, Jure Počkaj, Luka Ortar i Slavko Sekulić. Njima se kao gost pridružio tenor u usponu Shine Lee.
Ponnelleovu režiju, koji je potpisao i scenografiju i kostimografiju, na pozornicu riječkog HNK-a prenijela je mlada redateljica Theresa Schlichtherle. Rossininjeva ‘Pepeljuga’ uslijedila je nakon njegova uspjeha sa ‘Seviljskim brijačem’, vrlo brzo doživjela je veliki uspjeh i dodatno učvrstila položaj tada tek 25-godišnjeg Rossinija među najvećim talijanskim opernim skladateljima svojega vremena. Danas je riječ o jednoj od Rossinijevih najizvođenijih opera, koja je zadržala svježinu i životnu radost što ih je, nema sumnje, imala i na praizvedbi 1817. godine.
Libreto je napisao Jacopo Ferretti prema istoimenoj bajci Charlesa Perraulta, ali s manje nadnaravnih elemenata i s puno više humora. Čudo i trijumf dobrote, naime, ne stižu iz čarobnog štapića. Rossini je svojim genijem uspio glazbom prikazati ljudskost svojih likova, stvarajući pritom glazbu koja pršti i blista optimizmom, humorom i životnošću i koje donosi svoju dozu čarolije. Čaroliju blistave partiture s neodoljivim melodijama, okrunivši ovo svoje djelo spojem virtuozne komike i nježne melankolije.
M. J. / Foto: Dražen Šokčević
