Uz 80. obljetnicu objavljivanja ‘Balada Petrice Kerempuha’ Miroslava Krleže, u Kajkavskom spravišču – Galeriji Kaj u Zagrebu, bit će otvorena izložba Borisa Szütsa s ilustracijama inspiriranim ovim velikim djelom.
Svečano otvorenje je u četvrtak, 5. svibnja (19 sati) na kojem će uvodno slovo održati dr. Joža Skok. Prigodni izbor iz ‘Balada’ interpretirat će glumac Adam Končić, a o ilustracijama Borisa Szütsa govorit će likovni kritičar Feđa Gavrilović i voditeljica galerije Marija Roščić Paro.

Boris Szüts (1935.-2014.) rođen je u Zagrebu gdje je završio gimnaziju, srednju muzičku školu i studirao na Filozofskom fakultetu. Bio je svestran umjetnik i vrlo samozatajan, skroman čovjek. Poeziju, prozu, feljtone, žanrovski najbliže feljtonu, objavljuje u raznim književnim časopisima. Objavio je, također, knjigu kajkavske proze ‘Drvinjski štikleci’ (Kajkavsko spravišče, 2008. i 2013.) majerovskoga tipa i zagrebačkog štiha – duha Zagreba sredinom 20. stoljeća. Riječ je o literariziranoj kulturnoj kronici zagrebačke svakodnevice od 1939. do 1945. Knjiga vrvi obiljem filmskih, literarnih i likovnih referencija s karakterističnim agramerizmima. Stilski i komunikološki – apsolutno posebno i pitko štivo. Utjecaj krležijanskog duha bio je poticajan dodatak njegovoj prozi. Snimao je kratke filmove, od kojih su neki bili i nagrađivani. Bio je jezični savjetnik za kajkavštinu u filmu Nevena Hitreca ‘Snivaj, zlato moje’. Bavio se i likovnom umjetnošću, upriličivši desetak samostalnih izložaba (u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Bologni…). Utjecaj krležijanskog duha bio je poticajan i za Szütsovo likovno djelovanje o čemu svjedoče njegove nadahnute ilustracije ‘Balada Petrice Kerempuha’.

Iz teksta likovnog kritičara Feđe Gavrilovića (deplijan izložbe):
Szütsove minijature koncentrat su stvaralačke energije, koja je svoje izvorište pronašla u Krležinu djelu, njegovu očaravajućem spoju barokne tematike, egzotične, arhaične kajkavštine i silovite ekspresije. Autentičnost svijeta koji Balade prizivaju, svijeta prošlosti koja se svojim golemim teretom naliježe na sadašnjost, Krleža dočarava, osim jezikom, i minucioznim nabrajanjem rekvizitorija toga vremena. Ipak, tu nije riječ o historicističkom tableauu, o slici čija se vrijednost temelji na ocrtavanju povijesti, nego o ukazivanju na uporno trajanje problema jučerašnjega svijeta. Nepromjenjivost društvenih sistema utemeljenih na nejednakosti, kao i čovjekova sramotna egzistencijalna pozicija u svijetu u kojemu je samo pijun u ratovima velikih vođa, stvarna je idejna pozadina Balada, koju Boris Szüts ovdje dočarava. Njemu nisu važne helebarde, sprave za mučenje, oklopi, sablje, turbani, dvorci, raspela i cijeli barokni feudalno-ratni asortiman. Izraz je sveden na svevremenost krika, lica u grču, na materičnu podlogu od laka na kojoj možemo pronaći naznake kostura, ili kolaca za nabadanje tijela. Svi se likovi Balada ovdje pojavljuju kao prikaze koje se formiraju iz bogatog i skicoznog poteza i materijom zasićene podloge.

M. R.