U povodu promocije njegove nove knjige ‘Subliminalne poruke – Okultna simbolika i društveni inženjering’, razgovarali smo s Ratkom Martinovićem, novinarom, urednikom on line izdanja časopisa Nexus i Svjetlost, piscem, aktivnim promotorom legalizacije kanabisa u medicinske svrhe i jednim od organizatora SF konvencije Marsonikon u Slavonskom Brodu.U knjizi koja uskoro izlazi u izdanju Telediska, možete pronaći odgovor na pitanje kako uočiti manipulaciju koja je svuda oko nas. Ratko je ispričao kako je došlo do suradnje s reperom Generalom Woom, kada se počeo baviti subliminalnim porukama i koji su problemi alternativne novinarske scene.

* Kako je nastala knjiga ‘Subliminalne poruke – Okultna simbolika i društveni inženjering’?
– Još sam tamo 2009. želio pročitati neku knjigu na tu temu i nisam pronašao nešto sveobuhvatno u posljednjih trideset godina. Malo sam se informirao i bilo mi je prvenstveno čudno što se ne pišu knjige o ovoj općepoznatoj temi pa sam se odlučio uhvatiti u ‘koštac’ s pričom. Prvo je uslijedilo gostovanje u emisiji ‘Na rubu znanosti’, a tek me je nagovor profesora Marka Sapunara uz brdo potrebne literature usmjerio ka pisanju – sve do tada bilo je sporadično novinarsko zapisivanje. Malo po malo, kršenje roka za rokom i danas imamo knjigu.

* Govorite o nesvakidašnjim temama poput sotonističkih poruka u pop glazbi, piramidama, okultnim simbolima, društvenom inženjeringu i manipulaciji masama. Čemu se čitatelji mogu nadati kad im se u rukama nađe vaša knjiga?
– Mogu se prvenstveno nadati da će pronaći odgovor na pitanje kako uočiti manipulaciju, bilo govorom ili slikom. Potrudio sam se pokazati kako ovdje nije riječ o nekim ‘suludim teorijama zavjere’ nego promociji interesa i manipulaciji radi širenja tih interesa. Ljudi po svojevrsnom ‘defaultu’ misle kako ih se ne može manipulirati no onda bespogovorno odlaze na izbore i nadaju se promjenama od strane istih onih ljudi koji su ih do jučer pokrali – to je samo jedan od najbanalnijih primjera. Zamislite onda da se može manipulirati i vašim podsvjesnim umom, razmišljanjem i odlukama kada je već to sve tako lako ostvarivo i u svjesnom modu. Okultizam je onda samo završna i fino uglancana fasada koja s jedne strane daje notu ‘nemogućeg’ u cijeloj priči i manipulatorima olakšava posao. Oduvijek postoji težnja za skrivenom komunikacijom i upravljanjem masama, pa je materijala za pisanje zbilja bilo na pretek.

* Pronalazite li skrivene poruke u svakodnevnom životu i mislite li da imate odgovore na neka pitanja ili samo postavljate nova koja nas odvode u još dublje sumnje?
– Ključno je jasno razdvojiti paranoju od osnovnih postulata manipulacije. Skrivene poruke su definitivno svuda oko nas, s tim da su neke skrivene jedino našoj svijesti. Primjer su recimo prometni znakovi koji su gotovo preko noći postali ‘zdravo za gotovo’ simbol prometne regulacije, čisto jer su koristili načela arhetipa i izotipa. Da nam za sve treba priručnik za uporabu, ne znam gdje bismo dogurali – stoga nisu sve skrivene poruke nužno loše. Brendovi čine upravo to – implementiraju nužnu prepoznatljivost uz psihologiju, a često i okultne drevne simbole čije značenje nam i dalje klizi van dosega ruku. Odgovore na pitanja relativno je lako dostići kada se može informirati, no određene spoznaje ‘obični smrtnik’ niti ne može shvatiti, poglavito jer se kriju u rijetkim knjigama, predajama i alegorijama. Zato bih mogao reći da je sumnja u sve dobar početak dok je paranoja već dijagnoza.

* U Slavonskom Brodu organizirate SF konvenciju Marsonikon. Koliki je odaziv autora i publike?
– SF je kao žanr prilično opskuran u Hrvatskoj, naročito kada pričamo o domaćim autorima. U regiji to nije tako pa vidimo kako srpski SF autori spadaju u samu kremu književnosti. Iz tog razloga organiziramo konvencije – da bismo žanr približili široj publici. Odaziv autora je neočekivano dobar i vidi se da entuzijazam ima dobro uporište u rezultatima. Cilj je definitivno potaknuti ljude na pisanje i čitanje, kao i širenje tržišta na čitavo govorno područje. Publika to prepoznaje, sjeća se i zlatnih vremena SF-a i na tome treba graditi priču. Fandom je svakako izrazito bitna stvar, no bez pisanja i ‘svježe krvi’ sve pomalo izgleda kao osobno zadovoljstvo određene skupine ljudi. A SF je daleko iznad toga. Fantasy, znanost i rubna znanost također trebaju pronaći svoje ‘mjesto pod suncem’, a strip, inovacije i predavanja dodatni su sadržaj u zaokruživanju priče.

* Što mislite o SF sceni u Hrvatskoj?
– Donekle sam već odgovorio na pitanje pa ga mogu proširiti. Situacija u cijeloj književnosti je očajna, a razlog tomu ne leži u novcu – Srbi su za klasu siromašniji pa kod njih knjiga doživljava procvat jer ljudi u najvećoj bijedi, bijeg od stvarnosti pronalaze u čarobnim svjetovima literature. Kod nas je knjiga ‘hlađenje’ od teškog posla pa iz tog razloga najbolje prolaze banalne teme, trač knjige i samopomoć. Broj SF autora u Hrvatskoj je zaista opskuran, prodaja knjiga ispod svakog prosjeka, a ruku na srce – svi odmah jure usporediti naše autore s jedinom referentnom točkom, zlatnim dobom SF-a šezdesetih i sedamdesetih, i onda ih se krene omalovažavati. To je kao da Antu Tomića ili Miljenka Jergovića usporedite s Dostojevskim ili Danteom – no to nitko neće niti činiti. Razlog tomu je što postoji velika rupa u promociji žanra i njegovom plasiranju u ‘mainstream’. Odličan posao radi se sa Siriusom B, ali sve dok taj projekt ne završi na monopolnim kioscima Tiska (što je teško moguće) – nema ništa od svega. Rak rana hrvatske knjige su baš ti ‘restoran’ kiosci, no to je već sasvim druga priča. Mi se na svoj način trudimo priču ispričati zbirkom kratkih SF priča zvanom Marsonic, a možete biti sigurni kako je to samo početak.

* Odakle crpite teme za Nexus i Svjetlost?
– To bi se trebalo pitati novinare poput Irene Dujmušić, koja gotovo na dnevnoj bazi izbacuje teme. Slab sam ja urednik, dajem novinarima apsolutnu autonomiju i ne vršim cenzuru niti potičem autocenzuru (smijeh). Teme su definitivno ono što bi se nazivalo ‘alternativnim’, dakle znanstvene studije koje često završe u košu iako su relativno lako ponovljive, teme o kojima mediji ne pišu i drugačiji pogled na određena zbivanja. Ključ nije iznositi vlastito mišljenje nego poticati kritički pogled na određene situacije, bez prevelikog povjerenja u ‘papagajske’ novinske agencije ili medije koje drži par vlasnika. Nije mi ni dan danas jasno kako postoje svojevrsne dogme prilikom pisanja vijesti i kako ih se ljudi slijepo drže, što zbog manjka informacija, što zbog straha od etiketiranja i proglašavanja ludima. Pa zar najluđi primjerci čovječanstva svojedobno nisu gorili na lomači ili su završavali na omči u hotelskoj sobi da bi kasnije otkrili revolucionarne stvari poput heliocentričnosti ili atoma?

* Kakav je odaziv čitatelja za takve teme i pronalazite li lako suradnike? Kako je došlo do suradnje s General Woom?
– Odaziv čitatelja je uvijek dobar jer je riječ o temama koje su ‘kontroverzne’. Koliko god dokaza ponekad iznijeli, bit ćete proglašeni budalom, ridikulom ili potpunim luđakom. Tako je danas nepopularno biti protiv službenih izvješća bilo koje skupine jer ste odmah ‘teoretičar zavjere’, bez obzira koliko manjkavosti takva izvješća imaju – primjer je nestanak malezijskog aviona. Iz tog razloga ponekad bude teško naći suradnike jer nije lako svakodnevno biti pod paljbom. Osobno godinama promoviram i medicinske aspekte kanabisa pa sam i tu često napadan da ‘hrana ne smije biti lijek’ i da ‘droga ne može biti korištena u pozitivne svrhe’. Uvijek je riječ o kroničnom manjku informacija. Što se Srđana Ćuka (Generala Wooa) tiče, znam ga od ranije baš putem sličnih tema o kojima javno govorimo i suradnju nije bilo teško dogovoriti. Kako je paralelno radio na novom albumu, a teme će biti itekako kontroverzne – suradnja je zapravo bila prirodni tok stvari.

* Mislite li da je teško osvojiti medijsku pažnju alternativnim temama?
– Pažnju definitivno ne, ali relevantnost svakako da. Tko kroz alternativu pronađe put do ‘mainstreama’ i sugovornici ga odmah ne nastoje šikanirati – napravio je čudo. Takav put su imali Noam Chomsky i William Engdahl koji su vješto iskoristili akademske titule da bi ‘teorije zavjere’ učinili društveno prihvatljivom debatom i na tome im svaka čast.

* Kad vas je počela zanimati okultna simbolika?
– Relativno kasno, s obzirom da sam još u srednjoj školi čitao i pisao o svim mogućim misterijama i alternativnim vijestima. Prije par godina, kad sam još imao 23-24, i bio mlad (smijeh). Čak bih i isključio ovaj pridjev ‘okultna’ jer je gotovo svaka simbolika samo ‘hommage’ ranijim simbolima. Sama riječ ‘occultus’ označava nešto skriveno, pa se priča o skrivenim i subliminalnim (na pragu svijesti) porukama. Tako da sam u temi dovoljno duboko da bih mogao napisati knjigu.

* Knjiga vam je izašla. Kako i gdje je promovirate?
– Zasad imam dogovorene promocije u Zagrebu (11.4.), Osijeku (17.4.), rodnom Slavonskom Brodu (18.4.), Splitu (23.4.) i Dubrovniku (24.4.), i to po principu vlastitog dolaska i razgovora s par gostiju, među kojima se ističu Krešimir Mišak, General Woo, Saša Antić iz TBF-a, SF pisac Ivan Lutz, profesor Domagoj Nikolić i drugi. Kako će knjiga na promocijama imati i promotivnu cijenu od 100 kuna (inače je 140 kuna), pozivam sve zainteresirane da dođu. Moram prvo odraditi ove promocije, a onda opet sjedam i dovršavam roman ‘Kaleidoskop’, priču o čovjeku koji se sjeća svojih prošlih života. To mi je prvi plan, a paralelno održavam i predavanja, pišem kratke priče i radim na albumu DJ-a Don DeLuxa. Uz sve naravno radim i dnevni novinarski posao. Ništa nije problem kada se radi ono što se voli.

Razgovarala: Nela Simić