U knjižarsko-galerijskom centru Fadil Hadžić u Zagebu, u petak 3.listopada (19 sati) otvorenje je izložbe crteža Baneta Milenkovića.
Otvorit će je Branislav Glumac, koji je o izložbi zapisao:
Rani radovi pokatkad mogu biti sjeme i DNK za sazrijevanje i iščitavanje kasnijeg kreativnog stabla (vrijedi i za književnost!). Ekspresivno i vezivno to potvrđuju Milenkovićevi crteži iz studijskog mu razdoblja 1985. – 1987. Generična sloboda vizualne geste rasprostrla se tako sve do najnovijih slikarevih viđenja i snoviđenja. Oniričnost, poetska snovitost, u sudaranju sa tvrđim nadrealističkim, pa čak i sa hororskim, vizijama, netražena i oslobođena igrivost ruke, linije, reduciranih ili jače utiskanih figurativnosti – sve to u disharmoničnoj harmoničnosti izmiješano je u razbarušenosti stila i motivike. Rub je tu i onog čistog djetinjskog infantilizma koji svjetluca u iracionalnim, eruptivno-emotivnim, slikovitostima i prizorima. Ide se i prema „ljepoti ružnoga“ i razlomljenih oblikovnosti. Racionalno i „zanatlijsko“ je isključeno. Mene vuče asocijativno na fascinantno očuđeni „chagallizam“. Dakako, radi se samo o optičkom treperenju temperamenta i unutarnjoj atmosferi (a)geometričnih vizura i „likova“. Kakvih likova? Na razini simbolskog znakovlja, naravno. Pa tako možemo govoriti i o originalnosti nagnutih arhitektura, zasićenosti prostora brzo nabačenih krokija, licima, životinjama i važnim metaforičkim mrljama. A odmah evo, potom, i očišćenih crteža do konciznosti „suhoga ruba“. Mnoštvo finih detalja znakovito pripomaže dojmu disperzivne cjeline. Milenkovićev grafizam (pastel, lavirani tuš) raspjevava se u rasponu od tankosti i rahlosti crte i prostora sve do totalno ispunjenog papira. Po kojem se uhvatila fina faktografska kožica perfekta i trošivost materijske podloge koja pak podaruje crtežu i jednu neprisiljenu tonsku vrijednost i modernost. Puno bi se likovnih koncepata moglo izdešifrirati iz ovih ranih radova. Itekako važnih stepenica u formiranju istraživačkog likovnog iskustva. Nema odricanja od davnih radova! Osobito onih koji svjedoče zrelost likovnog izraza! Dvadeset pet crteža iz mladosti Akademije dragocjene su autorove „činjenice“. Nekako, kad smo ih razastirali i razgledavali u ateljeu, kao da je slikar s elementarnom opijatnom ljubavlju govorio o njima! Mogao bih paralelizam povući sve do erosnica prvih ljubavi! Pričinja mi se da su ovi crteži visoki dometi sveširoke poetike metamorfozirane u crte, prizore, plutajuću figuraciju, a lišeni svake mimetičnosti i matematičnosti. A imaju i onu proćućenu ljepost do razdragane i nadražene poželjnosti motriteljeva oka. Ovim radovima oscilacije i mijene ukusa ništa ne oduzimaju na njihovoj svježini davnosti porijekla. Onome što je likovno dobro, suvremenost samo nadodaje novi kvalitativni nanos!
Bane Milenković rođen je 9. kolovoza 1963. godine u Novom Sadu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1988., u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. Izlagao je na više od 70 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Njemačka, SAD, Kanada, Austrija, Rusija, itd.), na više od 130 skupnih izložbi. Dobitnik je 12 nagrada u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u fundusima muzeja, te u mnogim privatnim kolekcijama kao i javnim institucijama. Osim slikarstva bavi se kiparstvom, keramikom i scenografijom. U javnim prostorima izvedena su njegova tri rada (SRC Mladost Zagreb, Park skulptura Golubinjak i Baduso u Italiji). Živi i radi u Zagrebu.
