Roman ‘Mrtvo more’ brazilskoga pripovjedača Jorgea Amada (u izdanju Naklade Ljevak) govori o sudbinama siromašnih ribara i moreplovaca u gradu Salvadoru da Bahiji početkom 20. stoljeća, o teškom životu punom patnje i stradanja na moru, ali i o ljubavima, ljubomorama, pričama i legendama ljudi čiju je sudbinu jednom za svagda odredilo more.
U svijetu napučenom božanstvima iz narodne predaje i afrobrazilske religije candomblé, junaci ‘Mrtvog mora’ trude se djelovati u skladu sa zakonima prirode i moralnim zakonima zajednice u kojoj hrabrost i odanost predstavljaju najviše vrijednosti. Protagonisti romana su Guma i Lívia, mladi par kojem zavidi cijela zajednica: Guma je hrabar i sposoban moreplovac, a Lívia najljepša žena na dokovima. Ali život na moru pun je pogibelji i Lívia je u neprestanom strahu za Gumin život. Riječi stare pjesme govore kako je ‘nesretna svaka žena koja pođe za muškarca s mora’. Ženama mornara suđeno je postati udovicama, baš kao što je njihovim supruzima suđeno jednoga dana završiti na dnu mora, gdje ih u zagrljaju čeka božica Iemanjá, majka i ljubavnica svih moreplovaca.
‘Roman Mrtvo more zauzima posebno mjesto u stvaralaštvu Jorgea Amada. To je najlirskiji od njegovih romana koji u prvi plan stavlja ljubavnu priču, dok je veličanje prirode neizostavna pozadina koja čini sastavni dio te priče.’
Ana Maria Machado (iz pogovora)
‘Amado je Charles Dickens 20. stoljeća – majstorski pripovjedač bez premca.’
Independent
Jorge Amado (1912.-2001.), brazilska književna ikona, u više je navrata nominiran za Nobelovu nagradu. Prvi dio njegova golemog stvaralačkog opusa obilježilo je iskustvo lijevo orijentiranog intelektualca progonjenog od profašističkog režima koji je zabranjivao i spaljivao njegove knjige. Ipak, Amadova najbolja djela nastala su nakon razočaranja u politiku i odustajanja od političkog angažmana, a najslavnije su mu knjige romani s regionalnom tematikom – ‘Gabriela, klinčić i cimet’ (Naklada Ljevak, 2013.), ‘Mrtvo more’ i ‘Gospođa Flor’ i njezini muževi – u kojima se autor fokusira na ženske likove i slavljenje tradicionalnih običaja i ljepote svoga zavičaja, pri čemu senzualnim, sočnim opisima skandalizira brazilsko društvo 1950-ih godina. Amadove su knjige prevedene na više od 50 jezika, adaptirane za film, kazalište i televiziju, a nadahnule su i neke škole brazilske sambe.
Riječ je o autoru koji je stvorio niz bezvremenskih likova koji su postali dijelom brazilske popularne kulture. Zbog toga je mozambički pisac Mia Couto o njemu rekao: ‘Amado nije napisao knjige, on je napisao cijelu jednu zemlju.’
Pročitajte još: Brazilski majstori kratke priče na 13. FEKP-u , Preljub Paula Coelha u hrvatskim knjižarama
