Sjedeći pod šatorom s lokalnim beduinima uz egipatsko jezero Al Fayum, pokušavao sam zamisliti kako je to bilo nekad u starom Egiptu. Misli su mi lutale između stupova starih hramova, stepenicama piramida, grobnicama faraona, prašnjavim krajolikom… Istodobno sam pokušavao zamisliti kako je svestrani Imhotep mogao izgraditi prvu piramidu.

Kako bi to sve bilo a da nisam pokušao zamisliti i glazbu tog vremena na koju su plesale Vestalke. Iz te moje imaginacije je proizašla i ova skladba. Evo, ta moja glazbena vizija je sada pred vama.

Video zapisi koji su snimljeni 1997. godine za vrijeme snimanja nekih spotova Gracije u Egiptu sad su pretočeni u spot za ovu kompoziciju, kao da su čekali pravi trenutak za realizaciju. Pa, neka netko kaže da vrijeme nije relativno. Matija u spotu pleše kao čarobnica noći, beduini daju ritam, a ja sam nešto kao zamišljen, bijesan i ljut. Ne znam zašto, al’ tako mi došlo.

Posebni osjećaji me prožimaju kod spomena ovog čovjeka davne prošlosti, koji je nepravedno, krivo i u lošem ozračju prikazan u filmu ‘Mumija’. Glazbeno, ovu pjesmu smještam u vrijeme i prostor djelovanja Imhotepa,
koji je dao veliki doprinos čovječanstvu kroz arhitekturu, medicinu i filozofiju, a da to nije poznato široj javnosti. Želja mi je da kroz moj audiovizualni uradak dam svoj doprinos ispravci filmske nepravde.

Jurica Popović