Nakon nedavno objavljenog romana ‘Mali roman’ o tišini, izdavačka kuća VBZ čitateljima donosi i njegov novi, kratki roman ‘Kuća za pisanje’ – snažno i intimno djelo jednog od najvažnijih suvremenih autora regije.
Riječ je o dvjema povezanim, ali samostalnim knjigama koje zajedno čine zaokruženu cjelinu autorova prepoznatljivog književnog svijeta.
Dok je ‘Mali roman o tišini’ već pronašao svoj put do čitatelja i kritike, ‘Kuća za pisanje’ dodatno produbljuje tematski i emocionalni prostor autorova književnog svijeta. U fokusu je ponovo lik pisca, njegovo iskustvo migracije, povratka i pokušaja da izgradi prostor pripadanja – kako u stvarnosti, tako i unutar vlastitog jezika i pisanja. Mehmedinović i ovim romanom potvrđuje status autora koji na jedinstven način spaja poeziju i prozu, svakodnevno i intimno, osobno i univerzalno.
Kratki roman ‘Kuća za pisanje’ prati protagonista već nam dobro poznatog iz Mehmedinovićevih proza, čineći i ovu knjigu kamenčićem uzbudljivog, još ni približno završenog, opsežnog mozaika koji tvori izniman, spletu istrgnutoga korijenja sličan pripovjedni svijet, čiji je glavni lik jedno vrijeme, koje se od nas udaljava. Taj lik je pisac raspet između iznevjerenog obećanja slobode, koje čuči u američkom snu i povratka u rodni kraj, koji se u međuvremenu sveo na vlastite puke tragove, pisac koji traži žilu poezije u sebi, ispisujući pritom stranice poput stihova ulančane, tople i žive proze. Zajedno sa svojom otuđenom kćeri, propitujući neprestano vlastiti složeni odnos, on podiže brvnaru u montažnom naselju na Istočnoj obali, i u nju – u proces jednako kao i ishod – polaže svoje nade. Suputnici i sugovornici pritom su mu knjige Patti Smith, Sama Sheparda i Johna Bergera, filmovi Davida Lyncha i svi vi – njegovi kontinentima rasuti čitatelji.
Semezdin Mehmedinović rođen je 1960. godine u Kiseljaku kod Tuzle. Komparativnu književnost i bibliotekarstvo studirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Ondje je s kolegama utemeljio i uređivao – ostavši tijekom cijelog rata s obitelji u opkoljenome gradu – časopis Fantom slobode, a po završetku rata emigrirao je u SAD, gdje će ostati gotovo četvrt stoljeća.
Piše poeziju i prozu, koje u posljednje vrijeme najčešće spaja u specifičnim, širom svijeta prevođenim i rado čitanim hibridnim knjigama, u kojima se, uvijek iz duboko osobne perspektive, miješaju i organski prožimaju pjesnički, esejistički, memoarski, dnevnički i drugi diskursi. Godine 2019. vratio se u Bosnu i Hercegovinu, u kojoj i danas najveći dio godine živi.
Do sada je objavio knjige: ‘Modrac’ (1984.), ‘Emigrant’ (1990.), ‘Sarajevo blues’ (1993.), ‘Devet Aleksandrija’ (2002.), ‘Transatlantic mail’ (2009.), ‘Ruski kompjuter’ (2011.), ‘Autoportret s torbom’ (2012.), ‘Knjiga prozorâ’ (2014.), ‘Me’med, crvena bandana i pahuljica’ (2017.), ‘Ovo vrijeme sada’ (2020.) i ‘Mali roman o tišini’ (2025.).
L. K. / Foto: VBZ
