U petak, 21. studenoga (20 sati) u zagrebačkom Teatru Exit održat će se premijera predstave ‘Kvetch’, satirične komedije jednog od najznačajnijih suvremenih britanskih autora Stevena Berkoffa u režiji Matka Raguža.
U ovoj satiričnoj komediji, riječ ‘kvetch’ odnosi se na likove koji se žale na ljude koji ih okružuju i na neuroze koje ih muče. U Exitovoj inačici, a prema prijevodu Darije Udovičić, ove karaktere nam donose: Slavica Knežević, Erna Rudnički, Ivan Simon, Vedran Komerički i Hrvoje Barišić.
‘Kvetch’ je priča o strahu. Studija o utjecaju tjeskobe na stalan, uporan i dosadan osjećaj pritiska i napetosti koji vam ne da mira. U središtu su anksiozni ljudi koji su navikli brinuti o svemu i nisu osobito zadovoljni niti sobom niti svojim životima, ispričana na način koji istovremeno spaja humor i gorčinu, cinizam i iskrenost.
Komedija i komplikacije započinju kada prodavač tekstila Franjo dovodi nedavno rastavljenog kolegu Adija na večeru u svoj dom, gdje ih dočekuju nezadovoljna supruga Donna i zaista neugodna punica. Kao da to nije dovoljno, u drugoj polovici u priču se upliće i Jure, Franjin poslovni partner koji likove izvlači iz dotad nam poznatog konteksta.
Nizom komičnih situacija ‘Kvetch’ nas vodi kroz strah i tjeskobu kao posljedicama načina današnjeg življenja, kao i život koji je posljedica naših strahova. Za mnoge od nas strah je težak problem. Zatrpani smo raznim problemima koji ne miruju i uvijek čekaju u redu da budu riješeni. Iskaču i zahtijevaju našu pozornost i pritiskuju nas, gnjave i dave dok im ne posvetimo odgovarajuću pažnju.
Dok razgovaramo s drugima, često paralelno sasvim drugačiji dijalog vodimo u sebi, nekada zato da nas vodi, nekada da nas štiti. Ono što u sebi izgovaramo je iskrenije i istinitije od onoga što javno govorimo. U ovom satiričnom komadu poznajemo se sa stvarnom naravi likova kroz ono što nerijetko ne čujemo – ili ne želimo čuti – njihove najdublje, najiskrenije i u konačnici najduhovitije misli. Kada bi barem uvijek mogli govoriti te misli: koliko istinitija i iskrenija bi bila komunikacija između nas. Svi živimo u sjeni straha. Strah nas često tjera da se skrivamo čak i pred najbližima. Ovaj komad je posvećen onima koji se boje.
Matko Raguž, osim režije, potpisuje i scenu, Marita Ćopo kostimografiju, a oblikovanje svjetla Marino Frankola.
A. G. / Foto: Mak Vejzović
