‘Mute Departures: Stay Awake and Echo’ (Zhel 2014) je dvokanalna video instalacija koja istražuje koncept lica – krupnog plana, njegovu specifičnost unutar filmske teorije i teorije vizualne umjetnosti. Bit će prikazana u ponedjeljak 6. listopada (20 sati) u zagrebačkoj galeriji Greta.
Rad pretpostavlja krupni plan na tri nivoa. S jedne strane kroz njegovu teoretsku neartikuliranost – krupni plan lica koje ne posjeduje ‘prostorno-temporalne koordinate’ konteksta u kojem se nalazi. S druge strane, identificira način na koji, uz pomoć govora i zvuka, lice postaje površina koju racionaliziramo onim sto čujemo a ne i onim što vidimo. Treći aspekt uključuje promatrača koji se nalazi između lica. Nelinearnost govora, simbolika identiteta lica koju promatrač prepoznaje potiče na razmišljanje: ‘Što nam lice želi reći? Zašto lice pati? Zašto je ljuto?’ i sl. Ta etička dimenzija (Levinas: licem-u-lice), kao i prethodna dva nivoa promišljanja ukazuju da je lice gotovo uvijek polje u kojem se sukobljavaju ‘koncepti površine i dubine, eksterijera i interijera’, privatne i javne sfere. Krupni plan lica nam govori jezikom koji iskače iz naracije, konteksta u kojem se nalazi.
‘Mute Departures’ uključuje dvije povezane cjeline: ‘Stay Awake’ i ‘Echo’. U prvoj cjelini vidimo lica okrivljenice Amande Knox i radikalne aktivistkinje Nadežde Tolokonikove koja nas gledaju sa suprotnih zidova dok u drugoj cjelini na oba zida vidimo glumicu Jadranku Đokić koja se reflektira na prethodnu cjelinu, kao remake. No, njezino lice kao i oba prehodna bježi koherentnoj interpretaciji. Njihov identitet i simbolika, promatraču problematizira navedene koncepte i dodatno ukazuje na separaciju, kao i povezanost krupnog plana lica i zvuka. Crno-bijela slika prati taj dualizam.
Zhel (Željko Vukičević), rođen je u Puli 1969, a živi i radi u Londonu od 1999. Nekadašnju glazbenu karijeru tijekom koje je izdaje nekoliko albuma u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji proširuje radom na polju videa i filmske umjetnosti. Magistrirao je teoriju filma 2010. u Cambridgeu, a od 2011. započinje doktorski studij na temi koja obuhvaća istraživanje odnosa filmske etike, estetike i zvuka kod filmova tzv. novog ekstremizma. Između 2010. i 2013. na polju audio-vizualnih umjetničkih formi istražuje odnos zvuka i slike; koncepte anticipacije i manipulacije. Radovi iz cjelina ‘Patronizing Ideas’, ‘Lessons and Afternoon Games’ (2009-2013), ‘We’re remodelled and we’re looking good’ (2009-2011) i ‘What Have I Done To Make You Treat Me So Disrespectfully? What?’ (2012) prikazuju se širom svijeta, među ostalim, u umjetničkim centrima i galerijama poput ICA (London,UK), FACT (Liverpool, UK), Cultural Olympics (Weymouth, UK), Peloton (Sidney, Australia),Metro Cinema (Canada), Media Art Weeks (Kyoto, Japan), Transmediale festival (Berlin, Germany) i Media and Forum (Moscow, Russia). Od 2012. godine organizira i kurira Screamstation Fest, festival kratkog filma koji istražuje odnos zvuka i slike na polju eksperimentalnog kratkog filma i video performansa.
