Postoje koncerti koji se odslušaju i zaborave nekoliko dana kasnije. A postoje i oni drugi, večeri koje ostanu negdje duboko pod kožom, koje publika ne prepričava kroz pjesme koje je čula, nego kroz osjećaj koji je ponijela kući.
Upravo takva bila je zagrebačka premijera projekta ‘Naša večer’ srpskog glumca i pjevača Ivana Bosiljčića, održana u rasprodanom kazalištu Kerempuh.
Iako je ovo bio njegov prvi nastup u Hrvatskoj s ovim projektom, publika je od prve minute pokazala da vrlo dobro zna što je ‘Naša večer’. No, ono što se dogodilo tijekom večeri nadmašilo je i ta očekivanja. U komentarima nakon koncerta mnogi su govorili kako su dobili puno više od predstave, koncerta ili poetske večeri. Jer ‘Naša večer’ zapravo nije moguće smjestiti u jednu formu.
Bosiljčić je Zagrebu donio gotovo filmski oblikovano iskustvo u kojem su se poezija, glazba, gluma i emocija prirodno prelijevali jedno u drugo. Bez pretjerane teatralnosti, bez potrebe za velikim efektima i bez ijednog suvišnog trenutka, gotovo dva i pol sata držao je publiku u potpunoj tišini, koncentraciji i emociji.
Uz vrhunski bend i prateće glazbenike, Bosiljčić je radio ono u čemu je možda i najbolji, pripovijedao emociju kroz stihove, interpretacije i pjesme. Od fada, sevdaha i talijanskih kancona, pa sve do ‘Čekaj me’, ‘Žutih dunja’, ‘O Djila’ i ‘Jorgovana’, repertoar je djelovao kao pažljivo režirano emotivno putovanje kroz ljubav, nostalgiju, čežnju i identitet jednog prostora i mentaliteta koji publika ovih prostora instinktivno razumije. Ivan je publici dodatno ponudio sebe i kroz nevjerojatno specifičnu muzikalnost.
Posebno dojmljiv bio je način na koji je publika reagirala na poeziju. U vremenu brzih sadržaja i površne komunikacije, gotovo je nevjerojatno gledati dvoranu koja u potpunoj tišini sluša stihove i prati svaki pokret izvođača kao da se nalazi usred kazališne scene. Upravo u tome leži najveća snaga ‘Naše večeri’, ona ne pokušava impresionirati spektaklom, nego iskrenošću.
‘Znate, rekli su mi dva izvrsna glazbenika, moja supruga Jelena Tomašević Bosiljčić i prijatelj Sergej Četković da je najveći kompliment za jednog pjevača kada su oni na sceni da cijela dvorana pjeva u glas s njima, a ja opet iz svog iskustva kažem kako je najveći kompliment za jednog glumca da kad on govori na sceni da je u dvorani potpuna tišina. Vi večeras možete i jedno i drugo, vi možete što god hoćete, jer je ovo naša večer’, rekao je Ivan Bosiljčić.
Bosiljčićev projekt posljednjih pet godina, pogledalo je više od 100.000 ljudi diljem regije, a zagrebačka izvedba vrlo jasno pokazuje i zašto. Ovo nije večer koja publici daje samo pjesme koje voli, nego osjećaj da je na trenutak postala dio nečega osobnog, intimnog i stvarnog.
U publici je bio i Jacques Houdek, prijatelj obitelji Bosiljčić. Pred kraj koncerta Ivan je primijetio Jacquesa i poželio je da upravo on uživo otpjeva nešto što je vrlo aktualno na društvenim mrežama, a to je izvedba s nedavnog koncerta u Lisinskom, gdje je izveo pjesmu ‘Što te nema’. Ivan je zaustavio koncert, sišao u publiku, predao prijatelju mikrofon i publika se okrenula te je na taj način svojom izvedbom i on obilježio ovu večer.
L. H. / Foto: Jurica Cvitanić
