Natalija Vorobjova Hržić više je od spisateljice, ona je slavna filmska glumica Sovjetskog Saveza, prevoditeljica i konzultantica za ruski jezik. Prije gotovo pola stoljeća doselila se u Zagreb i odmah je postala neizostavan dio hrvatskog kulturnog života.U svom raskošnom salonu u središtu grada, ukrašenom profinjenim umjetninama, već godinama okuplja hrvatske umjetnike, intelektualce i političare. U svojoj bogatoj karijeri napisala je više od 20 romana i zbirki pjesama za koje je dobila brojna priznanja u Hrvatskoj i Rusiji. 1998. godine u Moskvi izlazi prva zbirka njezinih pjesama, ‘Na kanate bytija’ (‘Na žici postojanja’), a 2020. godine objavljuje zbirku autobiografskih priča ‘Ništa nikada nikamo ne odlazi’.

Iako autorica smatra da nam upravo zaborav pomaže preživjeti i ići dalje, odlučuje zabilježiti neke trenutke svog odrastanja, školovanja i postajanja jedne od najpoznatijih ruskih filmskih zvijezda. No, Natalija Vorobjova Hržić nije sebična autorica, ona nas u svojim pričama podsjeća i na svoja druženja s velikanima hrvatske, ali i svjetske kulture, poznatim redateljima, slikarima, pjesnicima. Autorica ne štedi ni sebe ni druge, otkriva ono što bi mnogi rado prešutjeli., jer smatra da ličnost stvaraju i udarci i kušnje. A ona upravo o kušnjama i udarcima piše u ovoj knjizi, a njih je, vidjet ćete, bilo mnogo.

Ovo je njezina druga zbirka priča u izdanju Mozaika knjiga. Prvi naslov ‘Zrnca pijeska na obalama vječnosti’ objavljena 2016. godine postigla je veliki uspjeh, a na hrvatskom je još, između ostalog, objavila roman ‘Žena u crnom rublju’, zbirku poezije ‘Proročanski prsti’ i zbirke pjesama ‘U obnaženim zrcalima’ i ‘Na galijama vjekova’.

M. K.