U izložbenom prostoru zagrebačkog Muzeja Mimare (u ovom slučaju gotovo je simbolično da se nalazi u podrumu) može se do 24.listopada pogledati izložba karikatura Nika Titanika pod nazivom ‘Kronika hrvatske gluposti’.
Crtajući ‘od malih nogu’, Nikola Plečko (1974.) prvu je karikaturu (pjevača Davora Gopca uz intervju u studentskom listu Puls) objavio 1994. Izložba od tristotinjak radova od, kako sam tvrdi, jedanaest tisuća, tek je djelić njegova intenzivnog rada tokom četvrt stoljeća. Titanik javno iznosi i ismijava ono što i sami vidimo svuda oko nas, ali zbog autocenzure, straha ili nemara o tome samo šapućemo: od bezveznih estradnih kreatura preko mučnih svakodnevnih scena siromaštva, gluposti i primitivizma do bahatosti političkih skorojevića.
Prepoznajući situacije i probleme, on ih analizira i nudi na uvid: pouzdana svjedokinja svakodnevice Štefica Jambriščak sa svojom obitelji ili glazbeni duet Mučki provokatori jesu izmišljeni ali prepoznatljivi likovi iz naše okoline. Ipak, najbolje priče su one sa stvarnim protagonistima o kojima ovisi kvaliteta naših života: političarima. Dragi su mi ljudi koji energično izjavljuju da ih politika ne zanima…ali, oni zanimaju politiku kao glasači, dakle kao neiscrpni izvor prihoda za udovoljavanje političarevih prohtjeva!
Titanik je naš suvremeni Petrica Kerempuh: on vidi, zna i smije! Njegov je crtež iskrivljen ali s jasnim naznakama o kome se radi, njegovi su komentari cinični ali ne uvredljivi (osim ako činjenice ne vrijeđaju!). Uostalom, ako nekoga prozvanoga vrijeđaju rečenice napisane na Titanikovoj karikaturi, neka pusti video snimku vlastitog nastupa… doista, pokraj takvih likova teško je išta izmisliti.
Nekada smo pričali viceve koje smo zvali čokoladnim, aludirajući da ‘zatvaraju’ odnosno da odvode u zatvor. Danas toga nema: osim što možete imati takvih problema, da bi vam boravak u zatvoru u usporedbi s tim bio udoban i zabavan… Uvijek se sjetim duhovitog komentara karikaturista Srećka Puntarića Felixa kako sloboda znači – labavi okovi.
Naslov izložbe govori o hrvatskoj gluposti, mada sam sigurna da su slične situacije i u drugim zemljama, ali briga me za to: živim tu i lokalne prilike su ono što me boli. Kartonske ovce postavljene na izložbi poručuju o čijoj se gluposti radi (?), ali glupost se, poput svemira, širi i grli svakoga ‘kao pijani drug’. Izložba karikatura Nika Titanika mami smijeh ali i uzdahe… možda nekoga gurne preko ruba strpljivosti. Zbog obilja materijala izložbu bi trebalo obići nekoliko puta, a za najmarljivije tu je katalog s tekstom kustosice Sonje Švec Španjol.
Olga Vujović
