U lapidariju zagrebačke gornjogradske Galerije Klovićevi dvori od 13. travnja do 28. svibnja može se pogledati izložba najnovijih radova Nikoline Ivezić (1970.) pod nazivom ‘All you Need is Luck’.Zbog načina rada, tema i materijala njezini su radovi opisivani kao ‘slikoreljefi’, a ona je pridružena popartističkom izričaju. Na samim počecima izlaganja, Ivezić je bila prepoznatljiva po krupnim ženama naglašenog poprsja u haljinama jarkih boja, krećući se granicom između slike i skulpture: dvodimenzionalno razmišljanje stremilo je trodimenzionalnoj realizaciji.

Izložba u Klovićevim dvorima (kustosica Koraljka Jurčec Kos) tematski je podijeljena u dvije cjeline, a poveznica je ženska figura. U radovima (slikoreljefima) čiji je raspon boja sveden na ne-boju, točnije na bijelu, sivu i crnu, Nikolin Ivezić se bavi ženama čija je djelatnost bila poznata i uglavnom uspješna, ali osobni život duboko nesretan i nerijetko tragično okončan. Tako su tu svojevrsni portreti bez lica(!) Marije Jurić Zagorke, Virginije Woolf, Dragojle Jarnević, Jane Austin, Ivane Brlić Mažuranić i još nekolicine, pa već u ovom odabiru prepoznajemo svojevrsnu poruku.

Središnji dio izložbenog prostora ispunjen je autobiografskim crticama, koje lako poprimaju opća mjesta, budući da se u svačijem životu mogu zateći takve situacije ili stanja: ispijanje kave, eutanazija voljenog psa, posjet prijatelju u zatvoru, druženje s prijateljima, ovrha te čitav niz scena koje naizmjence pokazuju sretne i nesretne trenutke. Ženski lik u tim radovima podsjeća na autoričin izgled, događaji su autentični, boje nude optimizam, no to je samo privid – ukoliko bi se prepustila nedaćama, zacijelo bi svisnula. I vjerojatno zato na samom ulazu u prostor postoji svjetlosna instalacija koja velikog žutog smješka mijenja u plačka i ponovo vraća u smješka i nanovo u…

Izložba završava snimkom druženja Nikoline Ivezić s prijateljima u vrtu, svojevrsnoj Arkadiji. Sve što ti treba je sreća, poručuje umjetnica – jedino što svakome prepušta da sam odluči što njemu predstavlja sreću.

Olga Vujović