Koliko je ljubavi, obveza i briga, koliko ispričanih priča i neizrečenih riječi – u riječi ‘otac’? Saznajte u novom naslovu Naklade Ljevak, maestralnoj zbirci priča ‘Očevi koji tuguju’ belgijske spisateljice Carmien Michels, u prijevodu Svetlane Grubić Samaržije.
Autorica je za ovaj originalan naslov – koji razotkriva krhkost, težinu i ljepotu očinstva – osvojila prestižnu nizozemsku književnu nagradu BNG Bank Literatuurprijs.
Carmien Michels diplomirala je dramsku umjetnost na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu, a osim kao prozaistica, ostvarila se i kao ‘spoken word’ pjesnikinja i performerica. Debitantskom zbirkom priča ‘Očevi koji tuguju’ oduševila je svjetsku javnost – ugledni nizozemski dnevni list Trouw nazvao ju je inteligentnom i osjećajnom pripovjedačicom, a ‘Očeve’ – impresivnom zbirkom priča.
Iza naslova zbirke krije se šest priča o očevima u složenim, bolnim i bizarnim životnim situacijama. Prvi otac je svoje kćeri podigao na pričama o hobitima i tajnama iz vlastitog nesretnog djetinjstva. Drugi je ugledan profesor na samrti čija pisma rasvjetljuju njegov odnos sa sinom. Treći radosno prima u stan kćer koja će mu uskoro oduzeti sve: od ključeva i novčanika preko kreveta u kojem spava do ponosa i, zamalo, života. Ovi i svi drugi očevi smješteni su u majstorski izrežirane scene obiteljskih ručkova, bolničkih rastanaka i intimnih razgovora na cesti, u autima koji će vas povesti na nezaboravnu vožnju vlastitim sjećanjima i obiteljskim alejama.
Carmien Michels piše kao da poznaje život iznutra, što je vjerojatno najveća kvaliteta koju pisac može imati. A taj život – jer zna i može – opskrbljuje savršenom dozom humora i gorko-slatke poezije. Poput Alice Munro ili Lucije Berlin, ili bilo koje druge autorice koja je promijenila pejzaž suvremene kratke priče.
N. L. / Foto: Ljevak
