Zagrebački fotograf i konceptualni umjetnik Darko Bavoljak u subotu, 28. prosinca (20 sati), u Galeriji KUC-a ‘Lamparna’ u Labinu, otvara izložbu ‘Urbi et orbi / Ovrha’.
Otvarajući prostor za direktno propitivanje političkih, vjerskih i moralnih pitanja bez strogih granica između političkog i estetskog, kao i za prirodu međuljudskih odnosa uvjetovanih raznim režimima, uz otkrivanje širokog raspona društvenih i ličnih tabua, Darko Bavoljak se predstavlja s dva zasebna, ali koncepcijski povezana rada. Povezana idejom o perfidnoj manipulaciji koje često nismo svjesni, nad kojom nemamo kontrolu i koja najčešće dolazi iz ‘nedodirljivih centara moći’.
Urbi et orbi
Beskompromisan pristup temi vatikanskog obraćanja, s neizbježnim izazivanjem niza emocionalnih asocijacija promatrača u svim varijantama; od snažne nelagode, gađenja, otkrivanja vlastitih voajerskih inhibicija do najintimnijih etičkih i političko-vjerskih propitivanja, uz izrazitu tendenciju šoka, osnovno je obilježje Bavoljakovog eksperimentalnog filma ‘Urbi et orbi‘.
Metodom svojevrsne ‘virtualne suradnje’, Bavoljak principom delegiranog performancea koristi performance Toma Gotovca iz 2006. godine u kojem Tom potpuno gol ‘izvodi’ samog sebe, i procesom filmske montaže kolažira njegov film na isto tako prethodno snimljene scene papinskog obraćanja narodu, aludirajući kako svoj, tako i na Gotovčev etički prigovor licemjerju jedne iznimno utjecajne institucije.
Namjerno sirova montaža, uz ‘loš osjećaj’ koji film pri tom izaziva, postaje ‘njihov’ konceptualni umjetnički čin kojim se izravno propituje uloga Crkve i njezin utjecaj u suvremenom svijetu globalizacije, novih ekonomija, tehnologija ali i masovnog otuđenja.
Izrazita orijentiranost na publiku i, još važnije, na njezinu reakciju prisutna je u tolikoj mjeri da film dobiva smisao svojevrsnog ‘poziva na sudjelovanje’, gdje Gotovčevo golo tijelo postavljeno kao paradigma tijelu jedne važne institucije izaziva niz osjetilnih senzacija, nikoga ne ostavljajući ravnodušnim. Svojim stavom i doživljajem viđenoga gledatelj, uglavnom nesvjesno, biva uvučen u film tvoreći u konačnici s njim jedno jedinstveno, komplementarno djelo, spontano akcentirajući njegovu složenost i višeznačnost.
Ovrha
Potpuno besmislena, kafkijanska situacija zamršenih, nerazumljivih i nelogičnih birokratskih pravila u kombinaciji s umjetno izazvanom krivnjom, iz pozicije moći koju nam diktira država, tema je ciklusa fotodokumentacije ‘Ovrha’.
Apsurdnost hrvatskog poreznog sustava kojim se plaća porez na dobit koja još nije ostvarena, prema nečijoj slobodnoj procjeni i suludom zakonu, navela je Bavoljaka da svu svoju dokumentaciju vezanu uz lični problem neopravdane ovrhe, kao i sam čin dugotrajne i ustrajne borbe za dokazivanje svojih prava, proglasi umjetničkim djelom, jer je i njegov metodski pristup rješavanju problema bio identičan kao da pristupa umjetničkom kreativnom procesu.
Metaforički ‘preuzevši ulogu’ Jozefa K. (lik iz romana ‘Proces’) Bavoljak se susreće s gotovo istom neminovnošću ‘pravnog’ sustava u borbi s nevidljivim demonima kao i Kafkin protagonist, ali ne besciljno i bespomoćno, već upornim zahtijevanjem rješavanja uz uredno prikupljanje i dokumentiranje svega vezanog uz ovrhu, pretvarajući svoj egzistencijalni slučaj u umjetnički čin. Time njegov umjetnički životopis, odnosno njegova odabrana konstrukcija, u ovom slučaju’ uloga borca’ protiv nemilosrdnog sistema, preslikavajući sam život, postaje neodvojiv dio njegovog umjetničkog djela.
Sanja Švrljuga
