Pod vedrim nebom, u monumentalnom ambijentu pulske Arene, José Carreras nastupio je uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem Davida Giméneza i sopranisticu Dušicu Bijelić.
Još jednom je dokazao zašto se njegovo ime već desetljećima ubraja među najvažnije u povijesti opere. Večer je otvorena Verdijevom Sinfonijom iz opere ‘Nabucco’ u izvedbi Zagrebačke filharmonije. Potom je na pozornicu stupio Carreras, započevši svoj dio programa emotivnom pjesmom ‘Passione’ Nicole Valente, a već u idućoj točki – napolitanskoj canzoni ‘Dicitencello vuie’ Rodolfa Falva – osvojio publiku prepoznatljivom toplinom i snagom glasa.
Raznolik program u kojem su se ispreplitala klasična djela i popularne melodije pokazao je svu širinu Carrerasove interpretacije. Poseban dojam ostavile su izvedbe ‘Por tu amor’, ‘Rosó’ Josepa Ribasa te kultne arije ‘The Impossible Dream’ iz mjuzikla ‘The Man of La Mancha’ i legendarna Sinatrina ‘My Way’.
U drugom dijelu večeri Carreras je donio nekoliko svojih najpoznatijih interpretacija: lirsku Serenatu Sincera’, zatim bezvremensku ‘Torna a Surriento’ Ernesta de Curtisa, a potom i zarzuelu ‘No puede ser iz La Tabernera del Puerto’ Pabla Sorozábala. Posebno emotivan trenutak uslijedio je kada je pod zvjezdanim nebom Arene izveo Granadu Agustína Lare, skladbu koja je zatvorila službeni program koncerta i izazvala ovacije publike.
Svoj dio večeri publici je donijela i Dušica Bijelić – od arije ‘Ah! Je ris de me voir si belle’ iz Gounodova Fausta do popularne ‘I Could Have Danced All Night’ iz ‘My Fair Lady’. Njihovi zajednički dueti, poput Satiejeve pjesme ‘Je te veux’ i De Curtisove ‘Non ti scordar di me’, nagrađeni su dugotrajnim pljeskom. Za Carrerasa, koji je više puta isticao kako mu pulska Arena predstavlja inspiraciju i privilegij, ovaj je koncert bio još jedno poglavlje u nizu nastupa kojima obilježava završnicu svoje duge i uspješne karijere, a idući koncert održat će 6. listopada u Cankarjevom domu u Ljubljani.
T. M. / Foto: Damir Bošnjak
