Otvorenje skupne izložbe ‘Rasplitanje’, na kojoj izlažu Ines Matijević Cakić, Zlatan Vehabović i Nikola Vrljić, održat će se u petak, 6. veljače u 19 sati u zagrebačkoj galeriji Trotoar. Kustosica izložbe je Martina Rodrigues.
Izložba polazi od iskustva zadržavanja i čekanja, bez težnje prema razrješenju ili ubrzanju. Radovi troje autora bave se trenucima koji ne prolaze, već se talože i zahtijevaju izdržavanje. Riječ je o etičkom činu ostajanja uz ono što se ne može riješiti, zaboraviti ili svesti na jednostavan narativ napretka.
U Vehabovićevu radu ‘Levijatan’ (2013.) tematizira se nevidljiva cijena komfora i odnos društva prema okolišu. Prikaz nasukanog tijela kita lišen je herojstva i romantike te ukazuje na posljedice sustavnog iskorištavanja prirode. Umjesto prizora prirode, gledatelj se suočava s materijaliziranim posljedicama vlastitih potreba i s vremenom koje se ne kreće naprijed, već se gomila.
Vrljićev ‘Trofej’ (2017.) donosi predimenzioniranu, odrubljenu glavu jednoroga postavljenu na transportna kolica. Nekadašnji simbol čistoće i nedostižnosti pretvoren je u artefakt, čime se mit demistificira i svodi na objekt posjedovanja. Skulptura ne označava pobjedu, već gubitak mašte i paradoks prisvajanja onoga što bi trebalo ostati neuhvatljivo. Trofej tako postaje znak trajnog čekanja i potvrda nemogućnosti povratka mita.
Ciklus ‘Matriksijalne priče’ (2011.–2014.) Ines Matijević Cakić sastoji se od devet crteža nastalih tijekom trudnoće. Rad funkcionira kao arhiv trajanja i metoda samopromatranja, u kojoj se trudnoća ne prikazuje kao herojstvo, već kao praksa ostajanja i izdržavanja. Kroz fragmentirane prizore doma i tijela autorica tematizira narušeni integritet i majčinstvo kao složen, iscrpljujući i transformativan proces, obilježen zastojima i kontinuiranim odnosima.
Kao pripadnici iste generacije, Vehabović, Vrljić i Matijević Cakić reagiraju na kolektivnu iscrpljenost odmakom od velikih narativa napretka i fokusom na privatne, intimne mitologije. Njihovi radovi usporavaju vrijeme i zadržavaju se na materiji svakodnevice, bez obećanja završetka ili razrješenja.
R. M. / Foto: Trotoar
