Galerija Kranjčar postavila je izložbu kojom predstavlja zagrebačkoj publici nove radove naše poznate, međunarodno priznate umjetnice Renate Poljak, koja je svojim umjetničkim djelovanjem prisutnija u inozemstvu negoli na našoj sceni.
Središnji dio izložbe predstavlja najnovija autoričina video instalacija, video film ‘Partenza’ (Odlazak) okružen istoimenom i tematski identičnom autoričinom serijom od osam foto kolaža formata 130 x 90 cm na alubondu. Ova pažljivo smišljena cijelina prethodno je bila pokazana u Umjetničkoj galeriji u Splitu i Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, koji će zajedno s Galerijom Dešković iz Bola na Braču i domaćinom ove izložbe, zagrebačkom Galerijom Kranjčar, izdati i autoričin Art book čija se promocija očekuje početkom sljedeće godine.
Film i foto kolaži pod nazivom ‘Partenza’ progovaraju o globalnoj nesigurnosti današnjeg društva te o fragilnosti ljudske egzistencije, a metaforički obrađuju priču o odlasku, iščekivanju te razdvojenosti što su migracije uvjetovale. Početkom 20. stoljeća zbog neimaštine i gladi, odlasci muškaraca s hrvatskih otoka (najčešće u zemlje Južne Amerike), bili su uobičajeni i traumatični, a jedna od tih tragičnih priča utkana je i u povijest autoričine obitelji. Instalacija je inspirirana životnom pričom Renatine prabake koja je živjela na otoku Braču i čiji je muž, kako bi osigurao egzistenciju svojoj obitelji, u potrazi za poslom otišao u Čile. Kao i mnoge ostale otočanke, čekala je povratak svog muža, ali on se, kao i većina ostalih muškaraca, nikada nije vratio.
Rad ‘Partenza’ (talijanska riječ za odlazak koja se upotrebljava u brojnim hrvatskim otočnim i priobalnim dijalektima) inspiriran je današnjim tragedijama migranata na moru što autorica koristi kao poveznicu i podsjetnik da smo ne tako davno to i sami bili te povezuje dvije iseljeničke priče; hrvatsku s početka prošlog stoljeća, te sadašnju afričko-azijsku tragediju. Ova instalacija, služeći se iseljeničkim pričama koje se tijekom povijesti ponavljaju, decentno, ali izuzetno snažno i sugestivno ukazuje koliko je ljudsko postojanje krhko i podložno političko-ekonomskim i društvenim promjenama.
Renata Poljak i u ‘Partenzi’ ostaje vjerna svom prepoznatljivom izričaju kojeg karakteriziraju socijalno-političke konotacije i sugestivan autoričin angažman. Međutim, ona je umjetnica snaže osobnosti i izuzetnog vizualnog rafirmana koja se podjednakom pažnjom bavi sociološko-političkim temama, aktualnom tehnologijom kao i problemima fenomena nove vizualnosti, što čini vidljivu distinkciju u odnosu na aktivističke radove brojnih drugih umjetnika. Možda je tome razlog i ikonografija, vrlo bitan dio autoričinog likovnog izraza koji ne bježi od naracije, štoviše potencira priču najčešće je odjevajući u poetsko ruho, ali ponekad i u eksplicitnu crnohumornu satiru. Takav se izraz može očitati kao odraz današnjeg vremena kome je ikoničnost bliža i bitnija od apstraktnog znaka ili geste, a sukladno tome i sama umjetnost (pogotovo ona angažirana) koliko god se trudila biti idejnom i radikalnom, postala je narativnom.
M. R.
