U zagrebačkim galerijama PM i Prsten, prvog dana veljače u 19 sati bit će otvorena izložba pod nazivom ‘Retroperspektiva: Ova bi djela mogla biti…’ koju se može razgledati do 21. veljače.
U nepreglednom mnoštvu suvremene umjetničke produkcije ništa se predugo ne ističe, a pojedinačni rad kao da živi tek u trenutku, već naredni pripada zaboravu. U toj brzini neke se pojave uspijevaju afirmirati do razine fenomena, a neke druge, premda vrijedne, iz neobjašnjivih razloga ostaju nezamijećene i tek usputne pojave, na koncu zaboravljene. Riječ je, dakako, o nekim opće usvojenim konstatacijama i mehanizmima svojstvenih sistemu (suvremene) umjetnosti, koji nas mogu podsjetiti da je katkad nužno oduprijeti se sklonosti i navici prebrze potrošnje i zaborava, da bismo iznova obratili pažnju na one umjetničke vrijednosti što zaslužuju pamćenje, a koje su nam u tom općem relativizmu, raspršenosti i ravnodušnosti odviše brzo promakle.
Iz Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HDLU) napominju:
1. U današnjem kontekstu vrijedno je sagledati individualna i grupna umjetnička ostvarenja generacije umjetnika nastala unatrag desetljeća i više, te zajedno podastrijeti radove, kako one koji su postali paradigmatski na mladoj likovnoj sceni, tako i one koji se prošli neopaženo, a ‘mogli bi biti od povijesne važnosti.’ (parafraziran poznati naziv fotografskih radova Brace Dimitrijevića)
2. Zanima nas, naime, što se događa s radovima nakon vremenske distance. Mogu li ‘negiranjem koncepcije linearnog razvoja u vremenu, povijesno potisnuti sadržaji u budućnosti biti revidirani, prevrednovani, promišljeni i funkcionalni.’ (Branko Franceschi iz teksta predgovoru izložbe Željka Kipkea, pojašnjava retrofuturizam u njegovu radu)
3. Drugim riječima, hoće li izlaganje ‘zaboravljenih’ radova danas značiti više, nego li u vremenu kada su nastali? Koliko je uopće moguće očekivati svojevrsnu katarzu, da se tako izrazimo, odnosno revalorizaciju, reafirmaciju već uspostavljenih vrijednosti? Naposljetku, što je presudno za afirmaciju neke umjetničke pojave? Počiva li ona tek na trenutno važećim usmjerenjima ili pak identitetu autora, odnosno pomalo gorkom uvidu da je ‘činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija od onoga što će na toj izložbi biti pokazano.’ (iz poznatog rada Gorana Trbuljaka)
To su neka od razmišljanja i temeljnih pitanja, koja bi se kroz izložbu nastojala rasvijetliti i pokazati ne bi li ponudili makar djelomične odgovore, a moguće otvorili i nova pitanja. Mišljenja smo da bi zajedno pokazani, odabrani radovi mogli predstavljati stanovito iznenađenje. Izložba uključuje radove nekoliko generacija umjetnika, kojima je, među inim, zajedničko ishodište obrazovni sustav iz kojeg su proizašli, a riječ je o Nastavničkom odsjeku (ALU Zagreb). Posrijedi su radovi nastali tijekom studija, dakle u formativnom razdoblju, onom najosjetljivijem periodu traženja vlastitog umjetničkog identiteta. Pritom obuhvaćeni period nije definiran precizno ograničenim vremenskim okvirom, već je određen sačuvanim radovima, njihovom dostupnošću, postojećom dokumentacijom, rekonstrukcijom, voljom autora. Uz to, posebnu važnost, odnosno osobitost predložene koncepcije čini i pogled iznutra samih protagonista – umjetnika u ulozi kustosa, koji prije svega imaju iskustvo proživljenog.
Izlagači su: Grgur Akrap, Željko Badurina, Gordana Bakić, Snježana Ban, Gordana Bralić, Tomislav Buntak, Božena Končić Badurina, Iva Matija Bitanga, Jelena Bračun Filipović, Igor Čabraja, Iva Ćurić, Viktor Daldon, Ivan Fijolić, Ivana Gorički, Željka Gradski, Marko Grill, Tea Hatadi, Ana Hušman, Zdravka Ivandija Kirigin, Đorđe Jandrić, Igor Juran, Marija Knezić, Jasminka Končić, Ana Krolo, Ines Krasić, Daniel Kovač, Nina Kurtela, Lonac, Marija Lovrić, Hrvoje Majer, Ivica Malčić, Janko Matić, Miroslav Mirt, Maja Marković, Božica Dea Matasić, Margareta Milačić, Zoltan Novak, Petra Orbanić i Marija Plečko, Dan Philipp, Predrag Pavić, Terezija Pisković Barusić, Vesna Pokas, Iris Poljan, Lala Raščić, Bruno Razum, Davor Rogar, Berislav Šimičić, Natalija Škalić, Tanja Škrgatić, Josipa Štefanec, Anita Šurkić, Karla Šuler, Ivan Tudek, Zorana Unković, Iva Vraneković, Miriam Younis, Ana Zubak.
Snježana Ban, Tea Hatadi, Ante Rašić / HDLU
