Naravno da ću zaboraviti na neke bitne ljude, ali star sam, glup i još imam mora u lijevom uhu pa ne zamjerite. Fakat hvala svima!
Sve počinje s Kasandrom, koja baš i nije najveseliji član posade, ali od siječnja non stop sjedi za kompom, šalje mejlove i zivka nepoznate ljude, smišlja i naručuje poklone i najzaslužnija je za betoniranje projekta, odnosno da ništa ne ostavimo u Zagrebu. Dakle, 12 evenata na 12 lokacija u 24 dana – skidam kapu… I onda još složi na brodu onakve šalše, rižota i nebeski finu punjenu papriku, ma naklon do poda.
Dubok naklon i preostalim Udrugarima, Mimi, Elli i Saši koji su stalno uz nas, najčešće kad ih žicam da odu kod javnog bilježnika da pokušamo dobiti lovu na nekom natječaju, koju onda uglavnom ne dobijemo, ali se barem izljubimo.
Veliko hvala svim ljudima koji su bili tu kad je trebalo bacat ideje, kao i Boychi kad je trebalo sve prekontrolirati detalje. I Danieli koja mi izlektorira sve što treba i uvijek uputi koji pametan savjet. Pusa i mojim Čistećim medvjedicama i medvjedićima te prijateljima koji su dvaput pakirali poklone na kraju grada, a veliki zagrljaj i ekipi iz Offset.hr-a kod kojih su spavale tisuće poklona…
Ove godina imadosmo samo dva skipera, Lovre the Legend koji nas je spasio prve sezone i još nas liječi mikroorganizmima te Gospodin Savršeni Davor, čisti dalmatinski šarm i osmijeh od milijun dolara te morem u malom prstu. Sve je bilo pod savršenom kontrolom, naš divni Ogi je mogao ostati u Žaboriću, ali ne zaboravljamo sve što je napravio za nas. S klimom nismo imali sreće, ali veći žal je što je krepala škrinja, a s njom i meso, ali snašli smo se!
Boris je ove godine zbog slabijeg zdravstvenog stanja malo manje plivao, ali se izdigao znanjem i snalažljivošću do prvog oficira palube, kao i starijeg brata koji skače za mnom u more kad me puknu neki filmovi. Mog idola Dudija na poziciji brodskog fotografa i velikog od palube, je zbog porodiljnog uspješno zamijenila prekrasna Marina, jer uvijek mora biti jedan vegetarijanac na brodu! A kako brod ne bi bio na samo jednoj manekenski građenoj pješčanosatnoj ljepotici, tu je bila i standardna brodska oprema, naša Čehinja Nikola u ulozi spasiteljice, ali i maserke uz Kasandru kad bi od mene ostala fleka nakon višesatnog plivanja. Općenito, na čelu s našom šeficom Riđovkom, baš smo zgodan brod bili…
Posebna priča su doktori. Prve godine smo izmorili Mariju, Enu i Anu, a nakon toga je Boris preko Irenine Dorije došao do Ive i njene ekipe s faksa. I tu je krenula lavina mladih prekrasnih ljudi koji su se više ili manje zadržali na brodu, unijeli toliko duha i veselja, i srećom nisu imali većih intervencija. Kru, Sanda, Mirisa, Iva the Queen, Damir, Trpi, Ana, i ove godine i Magdalena, zaslužuju da im dignem spomenik jer su dane godišnjeg potrošili na budno gledanje grbavog tuljana pored jedrilice i napajanje istog svakih pola sata. Da ne spominjemo što je istrpio naš brodski doktor, specijalizacija psihijatar…
Poseban post sam niže na profilu posvetio Nikoli, Davoru i Damiru koji su u jednoj Marini u sekundi istrčali s broda, zakrpali, zavezali i odvezli na hitnu Talijanku koja je porezala nogu pri padu sa svoje jedrilice. Veliki, pravi ljudi, ponosan što ih poznajem i što su stvorili i održali RokOtok i RokPoluotok.
Skidam kapu s potkapom i plivačima, amaterima i profićima, koji su se dignuli u praskozorje i došli preplivati neku od dionica. Sara, Vjeran, Tomo, Matija, Miha, Saša, slovenske Ribe iz ŠD Riba, Iron Woman Đurđica i već spomenuti Boris, pridružili su se vojsci od stotinjak ljudi koji su ojačali RokOtok, baš kao i Damir koji se niotkud pojavi sa svojim kajakom i diže sigurnost na viši level.
Otkud pare? Pare dolaze ove godine od osam sponzora (Sport Vision Hrvatska, RBA, FINA…), hvala im što su se odazvali i bili uz nas sve ove godine, malo sam vas udavio po društvenim mrežama s objavama, ali ako ste iole inteligentni, shvatit ćete… Ogromna zahvala i svima koji su donirali poklone (sjajni ručnici White Shark), vrećice i pogotovo prijevoz – bez Franca iz Dora trgovine bi sve bilo daleko teže, ako trebate bilo što za kolače – znate gdje trebate ići! Hvala i vrijednim ljudima iz nekih Turističkih zajednica koji su nas nosili kao kap vode na dlanu, a hvala i onima koji su nam, pa – pomogli da ojačamo.
Hvala Ministarstvu pomorstva na podršci, svim Lučkim Kapetanijama, Upravama, Policiji, kao i onom policajcu koji me na fini način upozorio da je pecanje u Marini zabranjeno, svim Marinama koje su nam ustupile vez i tuševe, kao i hotelima i grupacijama koje su nam tu i tamo ponudile smještaj na kopnu. Naravno, i Adriatic Osiguranje d.d. koje nas je, logično, osiguralo! Moramo spomenuti i vrijedne (i zgodne) vatrogasce Poreča i Umaga koji su nam skladištili, čuvali i prenosili poklone – puno hvala svima!
Iako smo zahvaljujući Kauflandu, Lareto Foodu, Podravci i Rio Mareu imali svakojake hrane na brodu, respekt ljudima koji su nas ugostili po konobama i restoranima, odnosno onima koji su nas spojili s njima. Kasandra upravo radi videe o klopanju, pa bacite oko na naše instagrame za više savjeta što fino papati po Istri. Hvala i Barunu, Florijanoviću, Ivici Matoševiću, obitelji Kardum, familiji Puklavec, Beriju, Mihaeli i drugima koji su donijeli ili poslali cugu za posadu. A dobro, i mene, ali rijetko.🙂
A na brod nam je došao i poznati barman, trostruki prvak Hrvatske Marko Ristić! Hvala i svim onima koji su nam dali vez, krevet, došli nas izgrliti na brod, donijeli nam na isti hranu, ili makar se samo sjeli i popričali, plovili s nama i uz nas. Hvala i Igoru koji upravo dovršava dokumentarac RokOtok…
Za kraj, tete, bake, mame i tate koji su doveli klince na druženja. Nemam dovoljno riječi zahvale za to što ste odvojili dan života da dođete slušati priču o ljudima i prirodi i razveseliti šačicu poštenih ljudi koji su sa vama napravili jednu lijepu priču, koja će se možda brzo zaboraviti, ali se nadam da je ostavila barem mrvu topline u vašim srcima. Hvala svim ‘običnim’ ljudima što ste Ljudi s velikim Lj. Hvala još jednom na svemu, neću vas više daviti. Do sljedećeg projekta
Vole vas Barba Ribafish, Kasandra i Dživo / Foto: Promo
