U sklopu ciklusa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO, u Stalni postav do sada su intervenirali Dalibor Martinis (2009/10.), Dubravka Rakoci (2011/12.) i Željko Badurina (2012/13.), a od 10.12. 2013. do 13 4.2014. izlaže Slaven Tolj.
Slaven Tolj preuzima aktivnu ulogu u lokalnoj sredini od kraja 1980-ih godina, kada započinje djelovanje u svojstvu organizatora brojnih programa Art radionice Lazareti u krugu koje se tijekom ratnih godina artikulira dubrovačka nezavisna umjetnička scena. Dubrovnik je temeljni topos njegova umjetničkog rada egzistencijalno – kao iskustveno ishodište i simbolički – kao sklop razvedenih antagonističkih odnosa u prepletu političkih odluka, korporativnih interesa i građanskih potreba. Dokazujući se kao zagovornik angažiranog i slojevitijeg povezivanja umjetničke prakse s lokalnim kontekstom svakodnevnog života i njegovih problema, Tolj svoje teme tijekom 24-godišnjeg umjetničkog rada artikulira u smislu otvorenog, nematerijalnog žarišta u kojemu je vizualna umjetnost pozvana na sučeljavanje s političkom i društvenom zbiljom, njenom mas-medijskom konstrukcijom, ali i introspektivnom fikcionalizacijom.
Kroz svoje intervencije u Stalnom postavu MUO, Slaven Tolj se bavi postupkom imaginarne rekonstrukcije društveno-političkog konteksta dubrovačke situacije vezano za projekt gradnje golf igrališta na Srđu. Kroz izraženu kritičku poziciju aktivista, Tolj izložbu strukturira kao narativno-performativni sklop u procijepu između fiktivne usporedbe i dokumentarnog prijenosa.
Skicozna naznaka fiktivne igre golfa, koju sugeriraju figure igrača / političara skicirane na zidovima i loptice postavljene pored pojedinih eksponata u vidu rezultata odigranih udaraca, na imaginarnom nivou preobražava statičnu atmosferu muzejskog postava u dinamičku mrežu naslućenih udaraca i vidljivih “rezultata”. To je okvir unutar kojeg nailazimo na izvorne, ali krajnje reducirane odlomke izjava za medije domaćih političara i kronologiju događanja u vezi realizacije golfskog igrališta na Srđu, audio radove i, suprotno očekivanjima, tek jedan video rad Game of Thrones (2012.). Tekstovi izdvojeni iz medijske sfere vanjskog svijeta i aplicirani na muzejske vitrine zamućuju muzejske vizure, ostvarajući nametnutu diskurzivnu rešetku, koja militantno nadzire i uvjetuje viđenje sadržaja. Toljev preobražaj muzejske pozornice u rasponu od skiciranog terena za golf preko diksurzivnog terena političke igre do zornog poprišta stradanja, razotkriva mnoge manipulativne varke: metode rada kapitalističkog svjetonazora kroz privatizaciju i rutinu političke igre u skretanju pozornosti s realnih problema na ideju ugrožavanja nade u bolju budućnost. Naslov izložbe brže, više, jače, olimpijski je moto preuzet iz sportskog miljea, a ovdje je shvaćen kao imperativ pod kojim se provodi kapitalistička eksploatacija baštine.
Pod krinkom golfa, stvarni predmet Toljeve umjetničke interpretacije jest proces društvene odnosno medijske konstrukcije političkih i korporativnih interesa kroz splet ambivalentnih narativa, operacionalizacija njihove moći u kulturnoj politici upravljanja baštinom i krajnja svodivost na kapitulaciju zdravog razuma pred politikom stjecanja kapitala.
