Slavoj Žižek glasoviti je, osebujni, temperamentni, u pravilu beskompromisni i za neke kontroverzni slovenski filozof, kulturni kritičar i psihoanalitičar koji se u svojim knjigama i znanstvenim djelima intenzivno bavi filmom.
Žižek zaplete holivudskih filmova često voli interpretirati i u ideološkom ključu, pa tako u pričama naizgled posve nepretencioznih, eskapističkih i primarno zabavljački usmjerenih naslova pronalazi zgodne i u pravilu intrigantne sociopolitičke konotacije i skrivena značenja.
Pogledajte dokumentarac ‘Pervertitov vodič kroz ideologiju’ britanske redateljice Sophie Fiennes sa Žižekom kao zvijezdom koji se od četvrtka 19. lipnja počinje prikazivati u zagrebačkom Dokukinu.
U prvom dijelu vodiča (Pervertitov vodič kroz film), Žižek film naziva perverznim medijem jer nam ne govori o onome za čim trebamo žudjeti već kako žudjeti. Sličnu strategiju temeljenu na dinamikama žudnje (ali putem proždrljiva monstruma – ideologije) autorica rabi i u svom drugom vodiču sa Žižekom.
Žižek norveškog luđaka Breivika uspoređuje s Travisom Bickleom iz ‘Taksista’, dok je kapitalizam utjelovljen u razjapljenim čeljustima morskog psa ubojice iz ‘Ralja’. Tu je i njegovo lucidno referiranje na mjuzikl ‘Moje pjesme, moji snovi’ gdje Josefa Fritzla uspoređuje s mitom o obitelji Von Trapp, tom kvintesencijom kičaste slike Austrije koju je stvorio Hollywood. Humor je i dalje tu, a pristup filmu i dalje je krajnje intiman, manijakalan i (psiho)analitičan. Njegove refleksije otvorene su prema životu, nečemu opipljivom što se povezuje s našim svakodnevnim iskustvima.
