Teatar Exit: Nas dva i ja

Prva ovosezonska premijera zagrebačkog Teatra Exit, ostvarena u koprodukciji s koprivničkim Ludens Teatrom, održat će se u petak, 2. listopada u 20 sati. Riječ je o predstavi ‘Nas dva i ja’, koju je napisao i režirao Saša Anočić, a u kojoj osim njega glume Živko Anočić, Ivana Rushaidat / Amanda Prenkaj i Matija Antolić.
Nas dva i ja‘Predstava Nas dva i ja nastala je tj. rađena je po motivima jednog crtanog filma. Taj crtani film me se duboko dojmio i doslovno nam prezentirao koliko je naš život poezija, koliko tragikomedija i koliko ništa ostalo. A gledajući ga bio sam duboko potresen i iz sjećanja probudio sam u sebi jednu priču koja mi se dogodila prije nekih 15-tak godina.
Prije nekih 15-tak a i malo više godina sjedio sam za svojim stolom ispod prozora (koji je gledao u malo dvorište) i pisao. Odjednom nešto je proletjelo u dvorištu.
Prvo sam pomislio da mi se samo učinilo pa sam nastavio pisati. A onda je opet nešto proletjelo. Bijelo. Je, ovaj put je zaista nešto proletjelo. A onda opet. Naime, o čemu se radi: u to vrijeme zaista slučajno tj. slučajno su se našla dva bića u mojoj obitelji; poluperzijski mačak s tri noge i jedan od najincestuoznijih zakržljalih pasa, predivna i blaga karaktera, iz pasmine labrador. Zvali su se Bibica i Bobica i postali su nerazdvojni prijatelji. Jedno bez drugog jednostavno nisu mogli a lijepo bi se zabavljali. Jedna od najomiljenijih igara bilo je bacanje Bibice. Bobica bi uhvatio Bibicu čeljustima za vrat tj. glavu i zavitlao je u zrak. Bibica bi tako slinava letjela i uvijek se dočekala na te svoje tri jadne nogice. Eto tako su se oni zabavljali. A i jedno drugo su bezuvjetno branili u svakoj situaciji i tako sam ja imao čast uživati u njihovom čudnom prijateljstvu, gotovo punih 10 godina.
A onda su oba umrli. Jedno za drugim. Jer jedno bez drugoga nisu mogli. Možda zbog toga što su njih dvoje bili zapravo – jedno.
Predstavu Nas dva i ja treba upravo tako percipirati. Poput poezije. Svak je apsolutno može prihvatiti iz nekog svog najosobnijeg rakursa i mirisi prvih životnih situacija će se vratiti i rasplamsati. Uglavnom je to priča o jednom vrlo neobičnom prijateljstvu koje se kao i sve dogodilo slučajno. A iz nasušne potrebe. Imati nekoga tko te ali zaista i odistinski razumije i treba, potreba je života vrijedna. A autentičnost i istinitost same priče je upravo ona esencija koja tvori predstavu. A kroz predstavu provlače se naravno i mnoga druga (također života vrijedna) pitanja. Ljubav, prijateljstvo, laž, sloboda, različitost, istinitost, primitivizam, voajerizam, krađa, prostodušje, širok osmijeh i zlatan zub.
Naime u životu zna biti toliko teško da je samo herojstvo preživjeti dan, a nekad je toliko lako da od sreće i ljubavi možemo sve. Pa i pomjerati planine ako treba… ili prelaziti udaljenosti u hipu, isto ako treba…  a bez odanosti i pravog prijateljstva ne možemo sve… a to je – ništa’.

Saša Anočić

Tagged: , , , , , , , , , , , , , ,