Izložba ‘Titranje u kaosu’ interdisciplinarne umjetnice Martine Moon Zelenike otvara se 7. listopada u Galeriji Josip Račić u Zagrebu.
U kustoskoj koncepciji muzejskog savjetnika Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (NMMU) Željka Marciuša izložba, uz najnovije crteže većih formata iz serija ‘Red iz kosa 2’ i ‘Bijeg iz matrice’, donosi izbor radova iz serije ‘Red iz kaosa’ započete krajem 2023. Ove serije prirodni su nastavak prethodnih ciklusa na kojima umjetnica godinama kontinuirano radi, a koje dosad nije predstavila u Zagrebu.
Svojim umjetničkim radovima Zelenika poziva na zajedništvo propitujući bitak i slobodu u doba posthumanizma objedinjujući umjetnost, znanost i tehnologiju. Ljudski opstanak istražuje kroz filozofsko-teološki aspekt s fokusom na komunikaciju zasnovanu na slobodnoj interpretaciji.
Svijet u kojem živimo sagledava s pozicije svjesnog promatrača, kritički promišlja sve sfere društva. Stvara umjetnička djela izvan klasične domene koristeći se raznim eksperimentima, tehnikama i alatima. Istražuje nevidljive i neopipljive dimenzije koje potom vizualizira. Uz crtež kao primarni, koristi različite medije i sonifikaciju podataka poput x-ray analiza, signala biosenzora, signala zemljinog satelita, slike i dr.
Tehničkom preciznošću i zaigranošću pomiče granice između realnog-virtualnog, tradicionalnog-digitalnog, vidljivog u crtežima s ritmičkim linijama pri stvaranju raznih vrsta attractora (hr. privlačnika).
U djelima, posebno kad je riječ o crtežu, osim što predstavlja tonove ili note, linijama izražava i veze između stvarnog i virtualnog svijeta, prošlosti i sadašnjosti, između tehnološke i tradicionalne umjetnosti, veze između našeg svijeta i svemira, između svega vidljivoga i nevidljivoga, između svijesti i podsvijesti.
Linije u kombinaciji s tehnologijom koristi za stvaranje trans-linija, trans-površina, trans-prostora koji su unutar nas ili koji nas okružuju.
Žudeći red iz kaosa, Martina priželjkuje, kako sama navodi: nadu, ljubav, istinu; žudeći zapravo Boga u sebi i po sebi. Je li to vrhunaravni simbol kršćanstva ili antički logos prirode višeznačno je, i može se promatrati iz različitih paralela, a u ovome spektru svega moguće je različito tumačenje između vjernika i nevjernika. Ali rezultat je isti: ljubav, odnosno njezin pokretački nagon – eros – koji pokreće svijet. Uslojavanjem pak motiva dobiven je svojevrsni mikrouniverzum u kojem sve iskače, kreće se i giba iskošenim putanjama koje kao da proizlaze iz teorije svega. Sve se tu povija, savija i ubrzano kreće. Stvorivši vlastiti slikovni univerzum, Martina se odražava ujedno i u fizikalnom i božanskom.
L. Š. / Foto: Martina Moon Zelenika
