Osvrt na film ‘Taxi ljubav’, scenarij i režija: Milo Ostović.
Ocjena: 7/10
Piše: Mustafa Topčagić
Neki mladi pisci za svoj prvi književni uradak odaberu zahtjevniju formu romana umjesto da započnu s jednostavnijom formom kao što su priče. Tako se i Milo Ostović ludo i hrabro upustio u režiranje cjelovečernjeg igranog filma bez iskustva u kratkoj umjetničkoj formi.
Doduše, radio je na projektu sapunice ‘Ja Che Guevara’ s Romanom Majetićem, zbog čijih financijskih dubioza nije realizirana. Koliko mi je poznato, neki od motiva iz nesretne sapunice, iskorišteni su u ovom filmu, koji se oslanja i na osobna redateljeva iskustva.
Primjetno je da je ‘Taxi ljubav’, film čiji scenarij, režiju i produkciju potpisuje Milo Ostović, u autorovoj glavi nastajao i sazrijevao godinama. Prilično dugo je i sniman (oko devet mjeseci), jer je ostvaren u nezavisnoj produkciji, bez značajnije državne potpore, oslonjen na sponzore, pokatkad pretjerano vidljive u pojedinim scenama. Ostović je tu primijenio gotovo tri desetljeća stjecano iskustvo u režiranju spotova za estradnjake, korporativne filmove i edukativne dokumentarce. S obzirom da je u tim kraćim formatima surađivao s mnogim glumcima, u filmu ‘Taxi ljubav’ uspio se okružiti respektabilnom glumačkom postavom. I ‘natjerati’ ih da djeluju što prirodnije pred kamerom i ne vode dijaloge kao da su u kazalištu. Njihovoj uvjerljivosti pridonijela je i izvrsna kamera Ediba Ahmetaševića.
Ljubomir Kerekeš, koji tumači glavni lik taksista Jože, bivšeg hrvatskog vojnika s posljedicama PTSP-a, ostvario je ulogu života. Vozeći taksi po zagrebačkim ulicama, više zbog toga da prekrati besane noći nego da nešto uprihodi, Joža se susreće s galerijom nevjerojatnih likova. Najdominantnija je Lena, prostitutka i samohrana majka, koju često razvozi po noćnim ‘šihtama’, slušajući usput njezine ispovijedi, ali bez ‘popovanja’ o poslu i životu koji je izabrala.
Lara Nekić, mlada glumica zagrebačkog kazališta Gavella, kojoj je to prva velika uloga, maestralno ju je odglumila. Ova Zadranka izvrsno je svladala sleng i doima se kao da je cijeli život provela na zagrebačkom asfaltu. Dok je njezina gluma bez zamjerke, njezin lik upao je u najveću scenarističku rupu ‘Taxi ljubavi’. Lena se, naime, brzopotezno upozna s Matijom (Filip Juričić), vlasnikom agencije za nekretnine, koji tražeći duševni mir započinje vezu s njom, bez dubljeg pojašnjavanja gledatelju pred čijim se očima ubrzo nađu na crkvenom vjenčanju. To se dijelom dalo naslutiti, jer su kratko vrijeme koje je tome prethodilo proveli u ‘predbračnoj čistoći’.
Bilo je to malo previše za moj filmski ukus, iako se religijski momenti već provlače kroz lik taksista Jože, koji se ne odvaja od krunice i kad mu je život u opasnosti od delinkvenata Alana i Mislava (sjajna braća naturščici Mihael i Marijin Kuzmičić). Film se otad nekako okreće u smjeru – vjera je spas – ali zadržava dozu uzbudljivosti.
Primjerice, Joža se pokazao kao izuzetno pribran u napetoj sceni kada branitelj Jura Dežman (Kristijan Ugrina) izazove talačku krizu u ambulanti doktora Žana (Tarik Filipović), inače neizlječivog zavodnika medicinskih sestara, kojeg također često vozi u taksiju. Iskoristivši svoj autoritet nekadašnjeg vojnog zapovjednika, Joža s par riječi i uz prijateljski zagrljaj smiruje i razoružava Juru u sceni koja je zasigurno najdojmljivija u filmu.
Braniteljskom problematikom, ali više na činovnički način, bavi se Jožina povremena mušterija i suborac, ministar Janković, kojeg znalački i ležerno utjelovljuje Goran Grgić. Tu su se redatelj i glumac izvrsno poigrali činjenicom da je Grgić zet Andrije Hebranga, koji je kratkotrajno bio ministar obrane.
Još jedan preobraćenik je reper Marko Lasić Nered u ulozi Jakova, vlasnika noćnog kluba, koji preko noći odlučuje napustiti takav stresan način života. Klub prodaje ekspresnom brzinom i posvećuje se supruzi Miji (Karla Lajšić), koja silno želi da imaju dijete i miran obiteljski život. Nered se odlično snalazi pred kamerom, što je i razumljivo s obzirom na glazbeno-scensko iskustvo. Pružajući mu šansu u ovom filmu, redatelj Ostović je reperu otvorio vrata možda i za neke velike buduće uloge.
U plejadi poznatijih glumaca pojavljuje se i Đorđe Kukuljica kao biznismen i ženskaroš br. 2, Tin (kojeg također Joža vozi u taksiju), ali njegova uloga nije posebno razrađena. Tek se da naslutiti da mu je između ljubavnice i supruge, ipak prevagnula ljubav prema životnoj odabranici. Nedugo nakon što smo kao gledatelji konstatirali njegov kompliciran život, on u dramatičnim okolnostima, uz Jožu na gasu, u posljednji tren doprati suprugu Ružicu (Ana Vilenica) na porod u bolnicu.
Robert Kurbaša, kao velečasni Tomo, ostvario je simpatičnu ulogu ‘popularnog popa’ kojem neki od protagonista dolaze na ispovijedi, a on i vjenčava ‘grješnicu’ Lenu s ‘izgubljenom dušom’ Matijom. Popis poznatih glumaca zaključuje Mladen Čutura kao Jožin susjed i povremeni sugovornik, a tu je i popularni pjevač Tony Cetinski, koji glumi samoga sebe, a vožnju Joži plaća svojom tek otisnutom LP pločom.
Tony i zapjeva ‘Ti si ta’ (pjesmu Alana Hržice) u završnoj sceni, na svadbi Lene i Matije, na kojoj se okupe gotovo svi protagonisti filma, iako se neki od njih i ne poznaju. Povezuje ih samo to što su se u taxiju vozili s Jožom što je scenaristički vrlo labavo. Happy end je ipak morao biti uvjerljiviji, jer je ovako ispalo kao da je to Jožina svadba.
Redatelj Milo Ostović uhvatio se krupnog zalogaja, nastojeći film s braniteljskom problematikom ispreplesti s vjerom na pomalo bizaran način. Gledljivost mu, pak, daje očito proživljeni miris zagrebačkog asfalta, autentični likovi koje prepoznajemo u svojoj okolici i povremene duhovitosti isprepletene s urbanim legendama. Film je sigurno otvorio put k većim budućim ulogama Ljubomiru Kerekešu, Lari Nekić i Marku Lasiću Neredu, a možda i mladoj nadi, redateljevoj kćeri koja se zove Pia Ostović (Lenina kći Marija).
Foto: Karlo Golubić
