Slovenija je zemlja bogata turističkom ponudom: planine (skijanje, alpinizam) more, rijeke i jezera.
Posavje nudi puno mogućnosti i, kako kaže reklamni slogan, pravi je primjer izuzetne turističke ponude Dežele. Ovdje čovjek može posjetiti četiri vinske ceste: Bizeljsko-sremičko, Podgorjansko, Gornjedolensko i dijelom Šmarsko-virštansko vinogorje.
A mi smo zbog vina, točnije berbe grožđa i došli k našim sjevernim susjedima. Uz veliki trud naših domaćina, iz Krškog, Brežica, Sevnice i Radeča, a posebno ističemo CPT Krško s našom cjeloputnom pratiteljicom Ksenjom Kragl te znatnu pomoć regionalnog razvojnog centra Posavje.
Kroz tri dana vidjeli smo, između ostalog, tri lijepa dvorca: Rajhenburg, Sevnicu, Mokrice; posjetili vinske podrume u Krškom, Krakovu (mastnak) a u Kostanjku Petera Špilera. Posjetili smo Cvičkov hram u Raki, vozili se modificiranim splavom u Radeču i tko bi sve nabrojio…
Krenimo od dvoraca koji su obnovljeni s 80% sredstava Europske unije. Jedan ljepši od drugoga. Nama Zagrepčanima su Mokrice blizu i znamo za ljepotu staroga grada, ali u Rajhenburgu i Sevnici sam bio prvi puta, nadam se ne i zadnji. Rajhenburg smo razgledali u nedjelju kada su u cijeloj Europi počeli europski dani kulturnog nasljeđa. Za početak kušali smo čokoladu i čokoladno vino u čokoladnici. U dvorištu je KUD Brestanica izvodilo svoj program, a mi smo u srednjovjekovnom ambijentu kušali vina i hranu iz okolice. U restoranu Staroga dvorca imali smo ručak – teletinu i svinjetinu priređena kao prije desetak stoljeća. Tu smo ipak najmanje jeli, mislim, zbog goleme količine mesa koja je bila poslužena sa svim kostima i glavama.
Sevnica je bila zanimljiva zbog legende o baronu Mosconu i njegovoj kućnoj pomoćnici Marjanci, koja se na sve moguće načine trudila da ga probudi. Tu u Sevnici je nastala i skupna fotografija nas dvadesetak novinara iz Italije, SAD-a, Kanade, Austrije, Češke i Hrvatske te skupine putničkih agenata iz BiH. Na imanju obitelji Kralj, brali smo grožđe od kojega će nastati cviček. Domaćin nam je rekao da će ga biti oko 10.000 litara. I tu je naravno bila folklorna skupina Harmonilkaši, a mi smo se natjecali tko će više nabrati. Zanimljivo, za tu vrstu vina, u Sloveniji je osigurano tržište i svake godine se traže sve veće količine. U neposrednoj blizini posjetili smo Cvičkov hram gdje su nas ugostili članovi tamošnjeg vinogradarskog društva. Počastili su nas heljdinom kašom, svježim čvarcima i gljivama, a ni cvičeka nije nedostajalo. Vinski podrumi su bili posebna priča. Krško i direktor podruma Janez Živič priredili su nam večer za pamćenje.
Pjenušac od cvičeka, modra frankinja i sivi pinot uz obilnu i biranu hranu restorana Debeluh, sve su nas oduševili. A kada je direktor uzeo harmoniku, ples i pjesma nisu prestajali. Bili smo i u eko turizmu Špiler. Nažalost, nismo ostali do kasnih sati (morali smo se vratiti zbog sutrašnjih obveza) ali i onih nekoliko sati su nam otkrili svo bogatstvo hiže Špiler i njegova domaćina Petera. Race, patke, piščanci i pečenka uz plate i kolače, prije i poslije, potvrdili su da ovi simpatični ljudi iz Kostanjka nude sve najbolje od kuhinje Posavlja. O Cvičku, Modroj frankinji i Modrom pinotu ne treba trošiti riječi, senzacionalno! Na završetku ‘mokroga’ dana, ali toplog po tretmanu naših domaćina, posebno je bilo veselo u društvu folkloraša Brusaći radeče, na splavu na rijeci Savi. Ni kiša nas nije uspjela omesti u veselom plesu s ljudima iz toga kraja i TRC-a Savus.
Vinska klet Mastnak je bila na završetku našeg trodnevnog puta. Posjet Krakovo je izgrađen s puno ukusa u starinskom štihu. Mastnak je poznat po svojim pjenušcima proizvedenim od chardonnaya, modrog pinota i laškog rizlinga. Ali i odlični cviček i modra frankija su našli mjesto u tom izuzetnom podrumu. Mastnak nije samo uspješan u Sloveniji, pomogao je mnogima u Hrvatskoj i široj regiji da započnu proizvodnju pjenušca. Velika je zasluga Drage Bulca predsjednika slovenskog FIJETA da su dani bili ispunjeni događajima i raznovrsnom ponudom hrane i pića. Samo tako – naprej Drago!
Što reći na kraju? Posavje je preko puta. Treba doći vidjeti i kušati. Terme Čatež (u kojima smo spavali tri dana i koristili sve blagodati), golf, karting, rafting Savom, biciklističke staze, jahanje, planinarenje, streljaštvo, tenis – najveći su dio ponude Posavlja. Ali ima još. Nismo ni spomenuli Kostanjevicu ili Bizeljsko, koje ovaj puta nismo stigli posjetiti. Zato ako imate vremena i nešto novca, nemojte oklijevati.
Vjekoslav Madunić
