Hrvatska premijera predstave ‘Grobnica za Borisa Davidoviča’, redatelja Ivice Buljana, prema glasovitom djelu Danila Kiša, održat će se 4. kolovoza (21 sat) u Kazalištu lutaka, u sklopu 18. Međunarodnog festivala suvremenog kazališta Zadar snova.
Predstava je nastala u srpsko-hrvatsko-slovenskoj koprodukciji i partnerskoj suradnji organizacija Hartefakt, Bitef teatar, Novo kazalište, Zadar snova i Mini teater. ‘Grobnicu’ izvode Aleksandra Janković, Milutin Milošević, Vladimir Aleksić, Stipe Kostanić, Boris Vlastelica, Iva Kevra, Benjamin Krnetić, Marko Grabez i Nikola Malbaša. Dramaturginja je Maša Seničić, skladatelj glazbe Mitja Vrhovnik Smrekar, kostime je osmislila Ana Savić Gecan, a dizajn svjetla i scene u rukama je umjetničkog dvojca Son:da.
Kada se pojavila, ‘Grobnica za Borisa Davidoviča’ izazvala je dotad nezapamćenu buru u jugoslavenskoj kritičkoj javnosti. Ukratko – Kiša su napali, neumjereno, neukusno, niskim udarcima, neznalački, diletantski, optuživali ga da je plagijator, loš pisac, klevetnik, šta sve ne, pritom nemajući nimalo razumijevanja za suvremene književne tokove u Europi, kao ni za književnost uopće.
Objavljivanje ‘Grobnice’ bio je skandal. Uzrok tome nije književna vrijednost ove zbirke. Naprotiv: da je bezvrijedna, bila bi i bezopasna, nitko se njome ne bi bavio, niti bi se toliko jedio zbog njenog sadržaja. Problem je bio (i ostao) u odnosu prema povijesti. Najjednostavnije rečeno, Kiš je u ‘Grobnici za Borisa Davidoviča’ iznio jednu istinu o kojoj u to vrijeme (ali ni sada) nije bilo poželjno govoriti.
Kiš je u ‘Grobnici’ tematizirao zlo – sveprisutno zlo u najčistijem obliku. Međutim, to zlo nije transcendirano, metafizičko; naprotiv, ono je vrlo ovozemaljsko i opipljivo. Nalazi se u sistemu, mehanizmu vlasti, i u ljudima – zupčanicima tog mehanizma. U povijesti.
Miloš Popović
