U ponedjeljak 10. listopada (20 sati) u zagrebačkoj galeriji Greta bit će otvorena izložba Željka Krčadinca ‘Pogledi s mog prozora’, sa serijom fotografija raznih događanja i vremenskih prilika koje je autor snimio iz gornjeg rakursa sa svog prozora i balkona u posljednjih šezdesetak godina.Autor, naime, stanuje u uglovnici u Bosanskoj ulici broj 1, s koje se pružaju široki vidici na Ilicu prema istoku i zapadu te pogledi na grad prema jugu preko Krajiške ulice i crkve sv. Blaža. Tako je nastalo preko 500 fotografija, od kojih su neke objavljene u kalendarima i primljene više puta na međunarodnim FIAP salonima fotografija, a jedna je osvojila prvu nagradu. Autor je istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb i kao takav dobitnik titula AFIAP i EFIAP od Međunarodne federacije art fotografa te povelje Tošo Dabac za 2014.godinu.

‘U početku sam snimao nasumce i nisam imao nikakvih posebnih planova sa cjelinom snimljenih fotografija. Tek prije desetak godina sazrela je pomisao, da bi to možda mogla biti moja životna fotografska serija. Tada sam intenzivnije počeo snimati sva događanja, a nastavljam to činiti i dalje kad god mogu, pa se tako moja zbirka povećala. Za ovu prigodu izložio sam pedesetak fotografija, neke pojedinačno, a neke sam, zbog skučenog prostora, svrstao u kolaže manjih formata’, poručuje autor.

Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb, Vinko Šebrek, osvrnuo se na izložbu i autora Željka Krčadinca: ‘Ova izložba je svojevrsni sažetak autorovog šezdesetogodišnjeg optičkog dnevnika o protoku vremena i zapisa minulih događanja, u kome svaka fotografija ima svoju priču, svoj smisao i svoje značenje. Ona je ujedno i svjedočanstvo o autorovoj ljubavi prema fotografiji, o njegovu stavu prema fotografiji kao dokumentu i kao umjetnosti, o njegovu razvojnom putu i njegovoj kreativnoj praksi. Iz njegovih fotografija zrače neusiljenost i smisao za esejističko uobličavanje događaja. Tako se pred našim očima, kao u vremeplovu, promiču impresivne slike počevši od šezdesetih godina 20. stoljeća, fotografije Titove kolone i pionira na Dan mladosti, navijačke euforije nakon 3:0 protiv Njemačke 1997.godine, sprovoda predsjednika Tuđmana, raznih vremenskih fenomena, prosvjednih povorki te sportskih, turističkih i drugih događanja. Iako je ostao vjeran tradicionalnom reportažno-dokumentarističkom stilu, Željko Krčadinac se okušao i u drugim žanrovima i područjima fotografije. U svom stvaralačkom radu je ostao jednostavan i neposredan, bez režiranja i naknadnih vidljivih estetskih dotjerivanja. Smatra da danas, u doba neslućenog omasovljenja digitalne fotografije i poplave izložaba, težnja za povećanjem kreativnosti često uzrokuje pretjeranu fotošopizaciju, čime je izvorni element dokumentarnosti u fotografiji neprihvatljivo zanemaren. Stoga on prilazi fotografiji strogošću kroničara, objektivno i istinito, ali i s visokom likovnom kulturom i prepoznatljivim likovnim rukopisom, pa tako snimke postaju spoj umjetnosti, dokumenta i informacije. Njegove fotografije sažimaju više od trenutka kada su nastale, jer nam prenose poruke vremena, koje ćemo, nadam se, s lakoćom otkriti i prepoznati. Zato ih valja pomno pogledati, ne samo s autorovog, već i sa svog prozora u metaforičnom značenju te riječi.

G. G.