Samostalna izložba Zlatana Vehabovića ‘Temelji u blatu’ u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu okupila je mnoge ljubitelje umjetnosti, ali i osobe iz javnog života koje su s oduševljenjem prolazile kroz postav izložbe ovog mladog i uspješnog slikara.
Ova godina iznimno je uspješna za ovog umjetnika u usponu: uvršten je u grupnu izložbu u Galeriji Marc Straus u New Yorku ‘Gray Would be a Color, If I Had a Heart’, primljen je na prestižni rezidencijalni ekspedicijski program ‘The Arctic Circle’ kako bi putovao s grupom znanstvenika i umjetnika po Arktičkom arhipelagu te je uvršten u međunarodnu kolekciju Hotela Adriatic u Rovinju.
Ne treba biti umjetnički stručnjak da bi primijetili da slike Zlatana Vehabovića prikazuju jedan osobiti skup motiva. Napuštene kuće, skloništa u šumi, djeca u igri, nasukani kitovi, sante leda, čamci izvučeni na kopno, šatori u divljini, ljudske figure bez lica… samo su neki od prizora koji se gotovo opsesivno pojavljuju u njegovom slikarstvu.
Umjesto da eksperimentiraju s problemima slikarskog medija, nekoliko se modernih umjetničkih pokreta i tendencija radije okrenulo potencijalima simboličkog prikazivanja. Tako su se, primjerice, i umjetnost fin de sieclea i nadrealizam oslonili na realističke prikazivačke metode, ali ne s namjerom da prikažu svakodnevni život onodobnog građanstva – par desetljeća prije, tog se zadatka bio prihvatio impresionizam – nego jednu stvarnost višeg reda, nešto što leži s druge strane od onoga što svaki dan vidimo.
U hrvatskoj umjetnosti, primjerice, takvo je slikarstvo Mirka Račkoga i Bele Čikoša Sesije. Kao i veliki broj drugih europskih slikara, oni su se na kraju pretprošlog stoljeća okrenuli kodificiranim značenjima antičke i judeo-kršćanske ikonografije da bi putem poznatih tema, motiva I simbola ukazali – nadali su se – na univerzalne vidove ljudskog života.
Za tumačenje Vehabovićevih slika, međutim, treba nam jedna drukčija ikonologija, jer ništa tu nije sigurno i kodificirano. Koliko god da se umjetnik trudio prenijeti značenja koje njegove slike nose – između ostalog i putem osobnog bloga – toliko je, čini mi se, veća neizvjesnost u doživljaju i razumijevanju tih slika. Štoviše, što je slika fokusiranija na jedan motiv – santa leda, prazan šator, itd. – promatrač mora biti mobilniji, fleksibilniji i takorekuć diskurzivniji. Tumačenje suvremenih slika, pa tako i Vehabovićevih slika kao dijela vizualne kulture, ne leži u otkrivanju nekog skrivenog značenja koje leži duboko ispod banalnih naslaga svakodnevice, nego u ukazivanju na mrežu povijesnih i kulturoloških silnica koje određuju našu potragu za značenjem. Ikonologija je, također, uvijek bila disciplina na kojem su se različiti mediji (umjetničke) komunikacije intenzivno prožimali (glazba, književnost, film, umjetnost, televizija itd.), pa u tumačenju Vehabovićevog slikarstva treba neprestano imati na umu i utjecaj koji rock-glazba, film ili Internet imaju kako na umjetnost, tako i na nas, publiku.
Na prvi pogled, čini se da Vehabovićeve slike prikazuju jedan idiosinkratični repertoar tema, motiva i simbola koje je teško razumjeti. Iako otežana, komunikacija je, međutim, uspostavljena: uvučeni smo u odgonetavanje prizora. Nešto privlači našu pažnju, iako ne možemo locirati izvor podražaja. Proces u kojem sudjelujemo zajedno s umjetnikom kreira, držim, jednu suvremenu ikonografiju čiji rizom leži na području zapadne – sada već globalne – popularne kulture. Sudionici smo formiranja jednog novog skupa stavova i vjerovanja o životu i svijetu, koji je tim neodređeniji i neuhvatljiviji, što je aktualniji. (Klaudio Štefančić)
Zlatan Vehabović (1982, Banja Luka) diplomirao je slikarstvo pri Akademiji likovnih umjetnosti, gdje mu je dodijeljena mu je nagrada za najbolji diplomski rad 2006. godine. Sljedeće godine upisuje doktorski studij na istoj instituciji. Dosad je u Hrvatskoj izlagao na desetak samostalnih izložbi, te je sudjelovao na preko 40 grupnih izložbi Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Danskoj i SAD-u. Izdvojene recentne izložbe: ‘Gray Would be the Color, If I Had a Heart’ u Galeriji Marc Straus (New York, 2015), ‘Svako drvo stoji i misli’ u Galeriji Galženica (Velika Gorica, 2015), ‘Prokleta posada’ u Kući Lauba (Zagreb, 2014), [email protected] u Muzeju suvremene umjetnosti (Zagreb, 2013), ‘Like it!’ u Muzeju Essl (Klosterneuburg, 2013), ‘Zauvijek ću te pamtiti’ u Galeriji Kranjčar (Zagreb, 2011).
Dobitnik je nekoliko nagrada među kojima se ističu Velika nagrada 49. Zagrebačkog salona (2010.), Nagrada Međunarodne organizacije umjetničkih kritičara – The International Association of Art Critics (AICA), Prva nagrada na natječaju Novi Fragmenti Erste Banke (2006.) i Druga nagrada Essl Award for Central/Southeast Europe (2006.) u Austriji. Recentno je postao dobitnik prestižnog rezidencijalnog programa The Arctic Circle za 2016. godinu.
Njegove radove otkupile su nekoliko domaćih i stranih zbirki: Essl Museum (Austrija), Zbirka Filip Trade (Hrvatska), Hypo Group i Erste Bank. Primljen je na rezidencijalni ekspedicijski program The Arctic Circle za 2016. godinu. Živi i radi u Zagrebu.
M. R. / Foto: John Pavlish
