Bio je to Zoran Predin kakvog još doista nismo čuli, u novom filharmonijskom ruhu koje je njegovu četiri desetljeća veliku pjesmaricu predstavilo u posve novom svjetlu.
Iako su mnogi mislili kako su od toga velikog slovenskog kantautora čuli puno, koncert održan Lisinskom u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije pokazao je, ipak, kako još uvijek nismo čuli – sve!
Redale su se tako poznate postaje Predinova kantautorstva, od ‘Čekaj me’, ‘Praslovan’ do ‘Ne mi dihat za ovratnik’, u novim, neočekivanim orkestracijama, koje su priredili Bruno Urlić i Ivan Popeskić. A Predin je odabrao one svoje skladbe koje posjeduju specifični, orkestralni potencijal.
Ispunjen respektom prema Zagrebačkoj filharmoniji, ali i ponosom, jer ovaj je koncert shvatio kao jednu od kruna karijere, Zoran Predin pokazao je, svojim autorstvom, kao i nastupom, što ga je to zadržalo na sceni duže od četiri desetljeća.
Bila je to večer u kojoj toga miljenika zagrebačke publike pratilo dosad najviše umjetnika na jednome koncertu, njih čak pedesetak. U pratećem sastavu, uz već spomenute Urlića na violini te Popeskića na klaviru, bili su Henry Radanović na kontrabasu i Marko Matošević na udaraljkama, dok je orkestrom Zagrebačke filharmonije ravnao naš maestro Krešimir Batinić.
Koncert je u potpunosti opravdao svoj naslov ‘Počasni krug’, jer počasne krugove trče samo najbolji, a Zoran Predin – potvrdio je to i ovaj koncert – jedan je od njih.
H. M.
